Često se od Zagrepčana, posebno starijih generacija, može čuti da se žale zbog sve manjeg korištenja kajkavskog, odnosno starozagrebačkog. Tako se i jedan korisnik Reddita požalio kako je primijetio da se u Zagrebu sve više govori štokavski.
“Ne govorim o Hercegovcima koji su se doselili nego baš o domaćem kajkavskom stanovništvu koje je upilo dosta štokavskog dijalekta pa tako osim što im se često potkrade ‘šta’, govore npr. ‘raditi’ umjesto ‘delati’, koriste futur prvi itd. Sve mi se čini da je zagrebački govor postao neka bastardizacija kajkavskog.
Odumire li starozagrebački govor: Pitali smo građane što je frnjokl, ajeršpajz i fajla
Zašto se nije dogodilo suprotno, pa da su Hercegovci unijeli kajkavske elemente u svoj govor? Jedino je Bandić to radio, a to je više bilo zbog populizma i dodvoravanja starim purgerima nego nešto što se dogodilo prirodno. U Jugoslaviji se masa Srba doselila u Zagreb pa mi se ne čini da se zagrebački govor uslijed toga toliko promijenio koliko se promijenio od dolaska Hercegovaca.
Je li to uopće tako ili sam ja samo priprosti Slavonac koji je previše puta gledao ‘Tko pjeva, zlo ne misli’ pa imam iskrivljenu sliku kako su purgeri prije pričali?”, napisao je na Redditu i izazvao žestoku raspravu.
‘Ne možeš očekivati da je isto’
“Najviše griješe oni koji smatraju da se stvari nikad ne mijenjaju i da je od stoljeća sedmog sve isto. Zagreb je, kao i sva ostala mjesta na svijetu, živi organizam i ne možeš očekivati da je isto kao prije pedeset godina. I purgeri su ljudi, pobogu, podložni utjecajima okoline, kao i svi”, glasio je jedan od odgovora.
Neki su se prisjetili prošlih vremena pa su razloge pokušali pronaći ondje.
“Zato jer se kroz cijelu Jugoslaviju, a i za vrijeme Austro-Ugarske konstantno govorilo da je kajkavski ‘seljački’ i ‘ružan’. Ima slučaja gdje su učitelji tukli djecu ako su ih čuli govoriti kajkavski pod odmorom, ne daj bože za vrijeme nastave.
‘NEMA TU ZLOBE’: Znate li drugi naziv za Zagreb? Ime grada iznenadilo mnoge!
Ako se kajkavcima konstantno nabija na nos da im je govor ružan i seljački, normalno da budu s vremenom pokupili štokavske osobine za koje smatraju da su ‘otmjene, fine, pravilne’ za razliku od njihovog ‘grubog, nepravilnog’ izražavanja.
Evo jedan moj primjer, dvije tatine tete Zagorke su se 60-tih godina odselile u Zagreb i od onda govore strogo književni, da ne bi neko slučajno pomislil da su zagorske kumice. Tak je i s novijim kajkavskim useljenicima, kojih ima mnogo, ali smatraju da njihovom ‘krivom, seljačkom’ kajkavskom nije mjesto u Zagrebu”, pojasnio je jedan kajkavac u komentarima.
‘U školi se uči štokavski’
“Ovo me zapravo podsjetilo, profesorica kemije iz srednje je prijatelja kojemu prezime završava na tipično kajkavsko -ec uvijek prekrštavala u -ac, ne znam jel namjerno ali stvarno čudno i neugodno je ispadalo svaki put”, nadovezao se drugi.
“U 100 godina stanovništvo Zagreba je poraslo sa 100 tisuća na 800 tisuća. Taj rast su većinom činili doseljenici i dobrim dijelom iz štokavskih krajeva. Osim toga, tih 100 godina se u školi učilo pričati štokavski”, glasio je jedan od komentara.
O podložnosti promjenama pisao je još jedan Zagrepčanin koji je pokušao objasniti što je dovelo do ovoga.
‘Govori se mijenjaju’
“Kad imaš veći broj doseljenika i ljudi koji su porijeklom s drugog mjesta nego pravih purgera dogodi se da se manjinsko domaće stanovništvo prilagodi većinskoj dolazničkoj grupi umjesto obrnuto.
Razumijete li sve ove riječi? Donosimo najopsežniji purgerski rječnik
Zagrebački govor je u zadnjih 40 do 20 godina poprimio sve bližu strukturu književnom hrvatskom jeziku (ne mogu reći da mi je žao zbog toga, ne postoji osoba van Zagreba ili iz susjednih država koja nije sprdala zagrebački naglasak) a i sam naglasak evoluira kroz godine mijenja se i prilagođava. Mislim da ni ovaj novo dalmatinski govor kakvog sad čuješ na ulici nije isti kao ono što su pričali u ‘Malom i Velom mistu’. Govori se mijenjaju.
Tako dosta ljudi govori ‘šta’, i stare zagrebačke rijeci su izumrle. Od zagrebačkog je preostalo ‘kaj ima buraz’, ‘fakat’, ‘ziher’ i ‘dečki’. Nije samo zbog Hercegovaca, došlo je hrpa Dalmatinaca, i Slavonaca koji su također prilagodili svoj govor na tu neku međuverziju zagrebačkog i svog domaćeg naglaska”, zaključio je.
