Najstariji zanat, nisu ugrozile ni najstrože mjere. Čaki i za vrijeme najtvrđeg lockdowna ovoga proljeća, prostitutke su svoje usluge nudile u Zagrebu.
To možda i nije tako iznenađujuće. O koroni se proljetos nije znalo puno, strah je definitivno postojao, međutim, broj zaraženih tada nije bio ni približno alarmantan da bi njihovi klijenti osjećali toliku bojazan od zaraze.
Kad je riječ o ponudi, stvari se ni danas nisu promijenile, premda se u zadnje vrijeme broj oboljelih svakodnevno mjeri u tisućama. Ponuda je i dalje postojana, možda ne tako bogata kao nekad, no prostitutke su i dalje tu.
“Je li se nešto promijenilo? A kaj bi se promijenilo?“, upitala me je 34-godišnja žena koja nudi body-to-body masaže.
Primjerice, u Grčkoj je tamošnji stožer donio preporuke za bordele. Da, i to postoji. Klijent i prostituka prema protokolu moraju nositi maske i paziti da im glave ne budu preblizu, da se posteljina mijenja nakon svakog klijenta. Osim toga, svaki klijent mora ostaviti svoje ime i konakt broj, što je naišlo na velike osude. Kritičari ove mjere smatraju da se time prostitucija ponovo vraća na staro, u ilegalu, gdje su uvjeti rada još i gori. Kod nas, naravno, ionako je sve u ilegali.
“Sve je kao prije. Body-to-body je 300, sretni završetak je 400 kuna“, kaže mi.
Njezina kolegica koja u oglasima također nudi masaže posebno zagovara higijenu i diskreciju. Osim toga, naglašava, tuširanje je obvezno prije ‘tretmana’.
“Ma nije to novost, takva su moja pravila”, napominje mi da se nekih standarda se držala i prije novih, strožih mjera.
“Ako se bojiš, eto, mogu ja bit gore“, nadovezala se u šali.
U odnosu na razdoblje prije korone, cijene su čak i pale. Pola sata seksa naplaćuje se oko 500, dok je prije prosjek bio između 600 i 700 kuna. Zanimljivo, bile su i one koje su nudile još šire društvo: seksualni odnos u troje.
“Meni je 30, kolegici 40 godina. Pola sata 500 kuna, sat vremena tisuću“, ‘izrecetirala’ je ponudu.
Da su cijene pale potvrđuje mi i Iva Jovović, Izvršna direktorica udruge ‘Let’ koja se bavi ranjivim skupinama, uključujući i ženama koje su upale u žrvanj prostitucije, i već godinama provodi javnozdravstvene i socijalne programe.
“Da, sada su posebno ugrožene. Potražnja za uslugama je manja, iznos koji dobivaju je manji, a klijent je opet taj koji ima moć. Što je situacija teža, one su u ranjivijoj poziciji”, ističe.
Njezina udruga posebno skrbi za one koje rade na ulici.
“Očit je pad klijenata, sad je stisnula i zima i za očekivati je da će biti još manja. Kad je netko u startu u minusu, i ode u još veći minus, onda znate kako im je. Niti mogu uvjetovati hoće netko nositi masku, niti kondom, niti pristaju li na ljubljenje… HZJZ je objavio letak s preporukama, da se preporučuju maske, da se izbjegava ‘misionarski položaj’, no sumnjam da to dopire do klijenata. Jedino je pozitivno da će neke od njih preći u stanove, iznajmit će ih zajedno i na taj način biti zaštićenije. Ovako, kad sjednete kod nekog u auto, prepušteni ste mu.”
Ipak, Jovović sumnja da će policija, sad pod krinkom ‘borbom protiv covida’ pokrenuti racije.
“Prostituke su bile meta tamo negdje 2015. godine. Policajci su imali norme oko broja uhićenja koje su najlakše ispunjavali tako da bi uhitili prostitutke. Nekad su ih znali uhitit i dvaput tijekom večeri! A onda su došli migranti i fokus djelovanja je pao na njih. Zato sumnjam da će se nešto promijeniti – manje je policajaca, više problema, čini mi se da su ih pustili na miru”, zaključuje.
