Pčele ‘purgerice’ zuje protuzakonito po Zagrebu! Smještene su na glavnom gradskom trgu, na vratima Sabora…

roj pčela pčele
Patrik Macek/PIXSELL

Urbano pčelarenje u Hrvatskoj nije dopušteno, ali u Zagrebu za to pčele nije briga i bezbrižno zuje na Jelačić placu, oko Sabora ili u Maksimirskoj.

Po saznanjima Hrvatske udruge pčelara (HUP) Pčelinjak i Pčelarskog dežurstva, na javnim površinama u užem centru hrvatske metropole bez ikakvog nadzora obitava oko 500 zajednica pčela, piše Jutarnji list.

Rojevi pčela

“Lani je u Zagrebu uklonjeno oko 150 rojeva, godinu prije više od 300”, navodi Dražen Jerman, predsjednik Udruge.

Rojevi se smještaju u svjetiljkama na glavnom gradskom trgu, bilo ih je na vratima Sabora, a pronađene su čak i u stajnom trapu jednog aviona.

Purgerice

Nedaleko od škola, u šupljini stabala u Maksimirskoj, na samo pola metra od tramvajske pruge, mirno su živjele zajednice kojih prolaznici nisu bili niti svjesni.

“Toliko o opasnosti od pčela”, kaže Jerman i pojašnjava da ne napadaju ako ih se ne dira, ali će svoje stanište braniti. No, pčele u Zagrebu, od milja zvane ‘purgerice’, po njegovu su iskustvu izuzetno mirne i pitome, naučene na ljude i vrevu.

Zbog drvoreda lipa, dosta zelenih površina i cvijeća koje se kontinuirano zalijeva pa nema prekida u vegetaciji, ova vrijedna bića u gradu sasvim ugodno žive.

“Ljudi odvajkada drže pčele u okviru svojih okućnica”, govori Janja Filipi sa Sveučilišta u Zadru.

Nekada je bilo uobičajeno ostavljati praznima mjesta na kućama gdje se očekivalo da bi se mogle naseliti. Svaki dom koji su odabrale smatrao se blagoslovljenim. Oduvijek su važne za opstanak i razvoj čovječanstva, a njihovi proizvodi iznimno su cijenjeni. Osim toga, izvrsni su indikatori kvalitete života pa bismo trebali biti sretni što ih nalazimo u gusto naseljenim područjima.

Međutim, njihov život unutar hrvatskih gradova nije zakonski reguliran te ispada da ‘purgerice’ krše čovjekova pravila.

“Pčela će u gradu uvijek biti, bez obzira na zabrane. Uostalom, ja prva ne želim živjeti tamo gdje nema insekata”, rekla je Filipi.

Razumije osjećaj straha od uboda, “ali i psi su opasni pa ih ljudi šeću” zaključila je.


Komentari