Jutarnji alarm i ustajanje iz kreveta za većinu ljudi nije nešto što rade s veseljem. No, spoznaja kako treba platiti režije, stan, hranu i od nečega živjeti u ovom nimalo jeftinom okruženju, mnogima je dovoljna motivacija da se spreme i krenu na posao.
Tražeći motivaciju, jedan je Hrvat na društvenim mrežama postavio pitanje gdje ostali pronalaze motivaciju za trud na poslu.
Hrvati i bolesni dolaze na posao: ‘Ljudima je bitnije 20 eura nego da li će nekoga zaraziti’
“Nisam motiviran i ne trudim se”, “Stambeni kredit”, “Mogućnost dobivanja otkaza”, “Nekad sam se trudio. Jedino što sam iz toga naučio je da niti jedan trud neće proći nekažnjeno. Sada radim taman da ne dobijem otkaz. Eto to me motivira”, “Da se ne osramotim na tjednom sastanku, da imam šta reći šta sam radio”, nizali su se odgovori.
Mnogi su u komentarima priznali kako im je novac najveća motivacija.
‘Nismo na zabavi’
“Plaća. Nećemo si lagati. Muka mi je kada netko provali da njega motivira sam posao i napredak. Vidio bi da li bi ta osoba isto to tvrdila da ne dobiva plaću za svoj rad”, glasio je jedan od komentara.
“Najdraže mi je u timu imati ljude koji isto kažu da rade za pare – uvijek postoji mogućnost da će otići negdje drugdje zbog više para, ali više mi sjedaju od onih koji se žale na posao zato jer je ‘dosadan, ne ispunjava ih’ itd.
Prošla je godina dana, a situacija je sve gora: ‘Nema većeg horor filma od ovoga u kojem živimo’
I ovi posljednji isto odu, ali do trenutka odlaska ubiju sve oko sebe kukanjem. Da, znamo da je dosadno, zato se i zove posao. Ima zabavnih trenutaka, ali nismo na zabavi i jednostavno ne možeš očekivati nekakvo moralno ispunjenje od svakog pojedinog trenutka. Profesionalac ne mora voljeti svoj posao, dovoljno je da ima osjećaj odgovornosti i da ga odradi kako spada i u takvu osobu se onda možeš pouzdati”, poručio je drugi.
“Ako zabušavam napravim sebi problem pa ako marljivo radim riješim sve svoje probleme, onda moram i tuđe. Kako god okrenem, donji sam”, zaključio je jedan komentator na društvenim mrežama.
