U jednoj grupi, na društvenoj mreži facebook, prošlog ponedjeljka objavljena je jednostrana priča o učeniku petog razreda koji je navodno napao učiteljicu na nastavi. Kako svaka vijest u Hrvatskoj traje nekoliko dana, tako se i ova priča brzo zaboravila. Dječak koji boluje od autizma, a kojeg su prvo napali na društvenim mrežama a onda izložili i javnoj osudi, prestao je ići u školu.
Razgovarali smo s njegovim ocem koji je angažirao i odvjetnika. Zbog napisa na društvenim mrežama i u pojedinim medijima, linču školskih kolega sada je izložen i dječakov mlađi brat koji ide u četvrti razred. On je stigmatiziran kao brat nekoga tko je drugačiji.
Roditelje dječaka duboko je potresla ova situacija ali su nam rekli da ne osuđuju školu. Svjesni su gdje žive i koliko je Hrvatska daleko od zemalja poput Njemačke i Švedske, gdje svatko dijete, uključujući i najteže autiste koji nisu verbalni, niti funkcionalni na nijednom području, ima osiguran prijevoz u školu i na razne izvanškolske aktivnosti koje vode stručnjaci, što omogućava njihovim roditeljima da ostvaruju pravo na rad, koje je jedno od temeljnih ljudskih prava. Njihov stariji sin ima visoko funkcionalni oblik poremećaja autističnog spektra. Koliko je poseban i drugačiji, najbolje znaju njegovi roditelji. Otac nam je ispričao što je prethodilo incidentu u školi.
“Išao je u redovan vrtić. U Kukuljevićevoj je dobio dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja koja uključuje autizam i druge poremećaje. Imao je asistenta u nastavi i školovao se prema individualnom programu. Kako bi pokušao pomoći njemu i drugoj djeci, jedno vrijeme bio sam u Školskom vijeću osnovne škole „Stenjevec“, ali sam ga napustio jer nisam naišao na razumijevanje. Naš stariji sin je ranije u školi bio maltretiran, a sada slične situacije trpi i naš mlađi sin, kojeg drugi učenici vrijeđaju i napadaju zbog brata. Promijenili su mu asistenta i nije dobro reagirao na prijelaz iz četvrtog u peti razred, kada se iz razredne nastave prelazi u predmetnu. Jednostavno, bilo je to previše promjena za njega u tako kratkom roku i umjesto da mu škola pomogne, odlučili su pedagoškim, odnosno represivnim mjerama, korigirati njegovo ponašanje.
Odveli bi ga iz učionice, slali kod pedagoginje ili zadržali u pedagoškom kabinetu. Na neki način, pokušavali su ga izolirati ili plašiti izolacijom. Na samom početku školske godine, znači prije incidenta s profesoricom zemljopisa, knjižničar ga je oborio i pritisnuo na pod, što je prouzrokovalo i ozljedu ramena za koju postoji i zdravstvena dokumentacija. Škola taji informacije i uopće nije reagirala na objave u medijima i na društvenim mrežama. Prema onome što sam saznao, na dan kad je navodno napadnuta učiteljica, naš sin je pisao kredom po ploči neprimjerenu riječ. To vam je tipična reakcija kod nekoga tko ima njegovu dijagnozu. Osjeća se loše, treba pomoć, ali je ne zna tražiti na pravi način.
Učiteljica je situaciju pogrešno shvatila i pred cijelim razredom mu zaprijetila da će ga snimiti i to objaviti na internetu. Pritom je u ruci držala mobitel. Koliko sam saznao, on nije usmjerio svoju agresiju prema učiteljici, nego prema njenom mobitelu i računalu, znači sredstvima koja su trebala biti iskorištena da bi ga se dodatno ponizilo. Trenutno je vrlo dramatično. On ne želi ići u školu. Boji se i strah ga je. Škola je u vezi s Kukuljićevom, a nas roditelje nitko ništa ne pita. Usprkos teškoćama, ostvario je veliki napredak i bio bi pravi zločin kada bi ga se sada isključilo iz redovne škole. Da do toga ne dođe, moramo se svi potruditi i pokazati razumijevanje. Kako roditelji, tako i sama škola”, rekao je roditelj dječaka s posebnim potrebama, kojeg su na društvenim mrežama, i u nekim medijima, optužili da je bez razloga napao učiteljicu.
