Optužena 74-godišnjakinja usmrtila šestogodišnjeg dječaka: ‘ Odlazim psihijatru, pijem tablete cijelo vrijeme. Ne živim bez antidepresiva’

Pixabay

U sudnici Općinskog suda u Novom Zagrebu, gdje je počelo suđenje Štefaniji Lindić (74) koja je krajem 2017. godine na zebri u centru Samobora svojom nepažljivom vožnjom ugasila život šestogodišnjeg dječaka, u četvrtak su svi plakali. Plakala je optužena, plakala je majka poginulog dječaka, a ni sudski službenici nisu ostali ravnodušni.

“Jeste li vi majka dječaka?” upitala je optužena umirovljenica mladu ženu niz čije se lice nisu prestajale slijevati suze. Dok ju je Lindić pokušavala primiti za ruku kleknuvši pred nju te moleći za oprost, majka preminulog dječaka navalu emocija nije mogla podnijeti. Napustila je sudnicu, prenosi Jutarnji.

Za razliku od tužiteljstva, gdje se branila šutnjom, vidno potresena Lindić kroz suze je pokušala iznijeti obranu, a s obzirom na to da se nije uspijevala smiriti, sudac Stjepan Đurinec ju je zamolio da se smiri jer je “procedura takva”.

“Kriva sam. Priznajem. Teško mi je i jako žao. Ni sama nisam sigurna kako se to dogodilo. Svaki dan pokušavam rekonstruirati nesreću, ali ne ide. Znam kako je roditeljima tog dječaka jer sve sam to i ja prošla sa svojim sinom koji je poginuo. U depresiji sam. Odlazim psihijatru, pijem tablete cijelo vrijeme. Ne živim bez antidepresiva. Imam život koji ničemu ne sliči”, rekla je i nadodala da iz kuće jedino ode u crkvu. Kaže i da ne može vjerovati da joj se ovo dogodilo nakon 50 godina vozačkog staža.

Lindić je, podsjetimo, vozila Smart Fortwo Coupe kolnikom Trga kralja Tomislava te se, došavši do kućnog broja 15, pješačkom prijelazu i prometnom znaku nije približila brzinom pri kojoj bi mogla na vrijeme zaustaviti vozilo i propustiti pješake koji su već bili na zebri. Tada je naletjela na šestogodišnjaka i njegova tri godine starijeg brata, koji su u pratnji majke prelazili kolnik. Stariji dječak je lakše ozlijeđen, a mlađi je od stravičnih ozljeda lubanje preminuo jedan sat kasnije u bolnici.

Na spornom mjestu ograničenje brzine je 50 km/h, a vještačenje je pokazalo da je brzina kojom se kretala u vrijeme naleta bila 37,5 km/h te da je bila udaljena 26 metara od majke s djecom u trenutku kad su stupili na zebru, pa je samim time, prema mišljenju stručnjaka, pravodobnom reakcijom mogla na vrijeme stati.

Mama dječaka N. Š. u tužiteljstvu je opisala trenutke iz pakla.

“Izašla sam u šetnju s djecom. Došavši do trga, namjeravali smo ići na šetnicu. Došli smo došli do kavane. Vidljivost je bila dobra, bilo je svjetla, a promet rijedak, gotovo pust. Kad sam sa sinovima stupila na pješački, vidjela sam nama zdesna, na 20-ak metara udaljenosti, jedan auto. Koliko se sjećam, prilično je brzo dolazio jer su se svjetla auta u jednom trenutku našla do mene. Djeca i ja smo već se nalazili na sredini zebre, zajedno smo ju prelazili. Kad je taj auto dojurio, udario je starijeg sina i odbacio ga. Najednom sam vidjela da se nešto ispod kotača kotrljalo. Bio je to mlađi sin. Počela sam vrištati. Sjećam se da je auto stao, da je izašla neka gospođa i govorila da nas nije vidjela”, ispričala je majka preminulog dječaka.

 

 

Komentari