ODABERITE POBJEDNIKA VOLONTERSKOG OSKARA: Koji finalist je vaš favorit? (FOTO)

Volonterski centar Zagreb

Anka, Tomislav i Dora – finalisti Volonterskog Oskara 2015.!

Troje finalista odabrano je za nagradu Volonterski Oskar 2015.! Članovi Povjerenstva su, od 21 zaprimljenih nominacija odabrali troje kandidata kao finaliste natječaja: Anku Juričić, Tomislava Člekovića i Doru Vukušić.

Glasanje građana traje od 29.1 – 19.2., za svoje favorite glasajte na ovom linku: http://www.oskar.vcz.hr/oskar/

Obavezno pročitajte sve tri predivne i inspirativne volonterske priče i odlučite kome ćete ove godine pokloniti svoj glas:

Volonterski centar Zagreb
Volonterski centar Zagreb

Anka Juričić (77), volonterka Doma za starije osobe

Volonterskim radom bavi se preko 35 godina. Na pitanje „Do kada?“ ima odgovor: “Dok bude potrebitih – mogu, hoću i želim nesebično i s veseljem uz ostale volontere pomoći.”

“Svaki mi je način rada i volontiranja prihvatljiv, ali neki su mi se susreti trajno uvukli u srce. Spomenula bih tek neke od priča i ljudi s kojima sam se sastajala, radila i – nadam se – oni su postali moji iskreni prijatelji.
U Domu za starije i nemoćne osobe Trešnjevka nastojala sam animirati korisnike da se uključe u volonterski rad te da svi zajedno pomognemo potrebitima, siromašnima, starijima, odbačenima. Posebno mi je bilo zadovoljstvo urediti knjižnicu. Angažirala sam se svakodnevno na kreativnoj radionici te smo uljepšali okoliš Doma.

“Tijekom rada u Dječjem domu u Nazorovoj družila sam se s djevojčicom, ostavljenom, traumatiziranom, slomljenom, tužnom, s nizom problema. Bez oslonca, bez vjere u svoje sposobnosti, bez samopouzdanja – uz pomoć stručnih mentora Doma, pomogla sam djevojčici u savladavanju školskih zadaća, suočavanju s ljepšom stranom života i činjenicom da mi je posebno draga – gradile smo njeno novo samopouzdanje i uspjeh nije izostao.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Susret s osobom koja mi je prišla i potiho rekla „ja sam liječeni alkoholičar, dotaknuo sam dno ljudske egzistencija, odbačen sam od obitelji i prijatelja, bez ikakvih materijalnih sredstava za život…“ potaknula me je na riječi: „ Prijatelju, nisi više sam“ te sam ga nastavila pratiti pri susretima u Klubu liječenih alkoholičara. Rođeno je novo prijateljstvo iz iskrenosti i u snazi podrške, razumijevanja i cijenjenja dostojanstva svake osobe, pa i one u teškoj životnoj nevolji.”,prepričala je ova volonterka.

Tomislav Čleković (45), volonter udruge Krila – terapijsko jahanje

Tomislav Clekovic6

Kada pitate Tomislava zašto dolazi u Krila reći će:
„Ja radim kod konja, oni su moji prijatelji.“
„Raditi se mora, nitko ne voli lijenčuge.“
„U Krilima imam najbolje prijatelje, Sašu i Lidiju.“
„Konje treba nahraniti i čistiti im da im bude lijepo.“
„Ja sam dobar, pomažem djeci i konjima.”

Dora Vukušić (24), volonterka udruge Hrabri telefon

S volontiranjem se prvi puta susrela netom nakon upisa na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Kad je čula što sam upisala, jedna me profesorica potaknula na volontiranje u udruzi roditelja djece s teškoćama PUŽ, s kojom je i sama surađivala.

“Upoznavanje djece, roditelja i njihovih životnih priča koje vrlo često uključuju borbu sa sustavom za osiguravanje temeljnih djetetovih prava, dalo mi je jednu drugačiju perspektivu struke, te me poticalo da učim još više, a veselje i osmijeh djece su cijeloj slici dale dozu sreće, pozitive i uživanja. Vrlo brzo sam vidjela važnost volontiranja, ne zbog floskule ‘općeg dobra’ već zbog mene same. Načina na koji sam se osjećala i širine znanja do koje sam dolazila.

Dvije godine nakon što sam počela volontirati prijavila sam se na Hrabri telefon, iz znatiželje, potrebe za djelovanjem, potrebe za nekim novim znanjima i perspektivama koje ne mogu dobiti na faksu, ali i zbog izazova . Tada sam mislila da nikad ne bih mogla preko telefona nekome pomoći i htjela sam naučiti kako. Dijelom i zbog toga što mi je telefon predstavljao bauk jer ne vidiš osobu s druge strane.

Dora Vukusic2

Ubrzo sam shvatila da me potreba za djelovanjem veseli, a da me osjećaj da se netko zbog mojih riječi osjeća bolje ili sigurnije ispunjava.  Nakon tri godine na liniji svoje djelovanje na Hrabrom odlučila sam ojačati vođenjem preventivnih radionica za djecu u Dječjoj kući Borovje. Zaželjela sam se direktnog rada s djecom i našla sam se u novoj istovremeno izazovnoj i zahvalnoj ulozi voditelja grupe. Mislim da mogu reći da sam počela volontirati zbog vrijednosti iskustva i praktičnih znanja struke, a nastavila zbog ljudi, osmijeha, pozitive, ispunjenosti i promjene koju čujem u glasu nazivatelja ili vidim na licu djeteta. Nađeš se u situaciji da roditelja koji ne vidi izlaz ohrabriš s novim pristupom problemu. Imaš mogućnost čuti dijete kada mu je teško i pravom riječi bar malo ublažiti njegov svijet ili ga podržati u različitim izazovima. Rasteš zajedno s djecom, dijeliš svaki njihov osmijeh ili tugu, a ona to nagrade s nula izostanaka i sa puno zagrljaja.”, kaže ovadjevojka.

Nagrada će dobitniku/ci biti uručena na svečanom događanju pod nazivom „Dodjela Volonterskog Oskara 2015.”, koja će se održati 24. veljače 2016.

Volonterski Oskar je godišnja nagrada za volontera/ku godine koja se od 2009. dodjeljuje za individualni volonterski doprinos na području Grada Zagreba. Natječaj se provodi u suradnji s Gradom Zagrebom, Uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom te je sufinanciran iz proračuna Grada Zagreba.


Komentari