‘Novce ZET – u ne dam!’: Švercaju li se Zagrepčani unatoč kartama od 4 kune?

69
Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Po svemu sudeći, švercanje je dio zagrebačke kulture.

Nije tajna kako Zagrepčanima ZET-ovi kontrolori nisu nimalo simpatični te kako kritika na njihov račun, nikada ne nedostaje.

Uglavnom su to argumentirane kritike koje se odnose na ponašanje vozača ili nerijetku nasilnost kontrolora, međutim budimo iskreni sami prema sebi – imalo bi se što prigovoriti i putnicima u tramvajima i busevima.

Pa, iako je ZET prije nekoliko mjeseci uveo krate od 4 kune te se vjerovalo da je šveracanju u tramvajima odzvonilo, u razgovoru sa Zagrepčanima doznali smo da to baš i nije točno. Po svemu sudeći, švercanje je dio zagrebačke kulture.

“Ne dam novce ZET – u bila karta 10 kuna ili 4. U pitanju je princip. Većina ZET – ovaca je bahata, nasilna, nekulturna, agresivna… taman još da im i kartu plaćam! A da ne pričano o redu vožnje kojeg se autobusi najčešće niti ne pridržavaju, tramvajima u kojima se usred ljeta ne pali klima, a čim padne malo snijega oni ne voze…” kazao nam je mladi Zagrepčanin Filip.

Neki, pak, smatraju da te 4 kune mogu puno pametnije iskoristiti pa to navode kao razlog za švercanje.

“Za 10 kn radije kupim kruh. Ovu od 4 kn nekad i kupim, ali za pola sata ne stignem od Maksimira do svog odredišta.Tako da i tu muljam, kupim ju nekad ali ju štancam nakon nekoliko stanica” pojasnila nam je Zagrepčanka Ana.

Dio zagrebačke kulture

Pojedinim građanima švercanje zadovoljava potrebu za adrenalinom, stoga kartu ne kupuju iz čiste ljubavi prema švercanju.

“Švercanje je dio zagrebačke kulture i smatram da ZET tome neće stati na kraj niti da uvedu karte od 2 kune. Moj razlog za švercanje je adrenalin, zabavno je bježati od kontrolora i smišljati kreativne izgovore ako te ulove” govori nam Danijel kroz smijeh.

No, naravno, postoje i oni koji se nikada nisu švercali ili su se u ovom “adrenalinskom sportu” okušali svega nekoliko puta. Tako smo pronašli Zagrepčanku koja u švercanju ne vidi baš ništa uzbudljivo.

“Samo sam se nekoliko puta u životu švercala i to mi je iskreno bila noćna mora. I dalje smatram da je radnički pokaz skup i jedini nije zadnjih nekoliko godina smanjen u odnosu na studentski i socijalni. Ipak, kupujem kartu jer svakodnevno koristim tramvaj i smatram da je to pošteno. Tramvaj treba održavati, ljude treba platiti a ipak me na kraju krajeva odvede od točke A do točke B. Razumijem da je nekima neplaćanje karata izraz bunta, ali ipak smatram da je također to šamar nama koji moramo kupovati karte jer putujemo na posao” kazala nam je Ivana.

Što vi mislite o švercanju? Pišite nam na [email protected] ili u komentare.



Komentari