“Muž je preživio tri infarkta, a naši osmogodišnji blizanci redovito idu na razgovore kod psihologa. Na jednog od njih, Anakina, tog je jutra pao komad dimnjaka, a kako su se vrata zaglavila, nismo mogli doći do njih. Nikada neću zaboraviti bespomoćno vrištanje koje sam čula iz dječje sobe”, prisjeća se Marina Žohar Šušković, žena kojoj je potres 22. ožujka 2020. godine jednim tupim i snažanim udaracem u nekoliko sekundi bez milosti polomio sve što je sa suprugom godinama gradila.
Marinina šesteročlana obitelj godinu dana nakon potresa i dalje živi u Medvedskom bregu, naselju koje od milja zove selom, smještenom na pola puta između Markuševca i Čučerja. Ali ne u svojoj kući.
“Mi smo zaboravljena zemlja bili još i prije samog potresa. Nemamo kanalizaciju, kao ni autobus koji bi našu djecu vozio do škole”, objašnjava nam Marina koja ni lipe pomoći nije dobila od Grada Zagreba ili države. Navratio je u njezino seoce, sam epicentar potresa, i pokojni Bandić, ali kao da nije. Nadu da će netko sufinancirati njihovu agoniju više ni ne gaji.
“Kuća je dobila crvenu naljepnicu i nije joj bilo spasa. Mi smo je srušili o svom trošku i zahvaljujući donacijama dobrih ljudi i branitelja koji su pokrenuli humanitarnu akciju pošto mi je suprug bio pripadnik sastava ALFA”, dodaje Marina koja s ostatkom obitelji od kobnog dana živi u potkrovlju kod muževog bratića u istom naselju.
Preseliti se negdje drugdje ne mogu, jer su cijene nekretnina diljem grada previsoke pa će, unatoč traumi, iznova sagraditi kuću u svom “Bregu”.
“Fascinantno je što devastiranu kuću nismo smjeli rušiti sve dok nije donesen Zakon o obnovi, iako je predstavljala prijetnju. To nas je dodatno usporilo, a sada je problem što ne možemo pronaći građevinske radnike jer su na Banovini ili u Njemačkoj”, govori nam.
Njezin suprug Ivica Šušković Hansa završio je na burzi i ne zna kada će ponovno moći raditi. Zdravlje mu je ozbiljno narušeno, a nakon srčanih udara ugrađen mu je stent.
“Situacija je stvarno za plakati, ali svi smo skupa. Moramo djeci stvoriti dom i krenuti ispočetka. Nova će kuća biti visoka prizemnica, manje kvadrature od one koju smo imali, ali bitno da je naša”, zaključuje Marina koju sve više nagriza čekanje.
