U zagrebačkom javnom prijevozu svakodnevno možemo svjedočiti situacijama koje atmosferu dovode do usijanja. Bilo to na realciji između samih putnika ili pak, sukobi s vozačima ZET – a, uzbuđenja u tramvajima i busevima ne nedostaje.

Stariji putnici onim mlađima uglavnom predbaciju (ne)kulturu, a rijetki su oni koji nastoje pronaći tračak razumijevanja za druge. Da ima i takvih pokazao je Zagrepčanin čija je priča iz ZET – ovog busa oduševila građane.

“Ljubljanica 15:02 sati, dolazi autobus broj 115 za Špansko, polazak u 15:03, prorijeđeni red vožnje zbog školskih praznika. Jurnjava za sjedalo završava mojim neuspjehom. Dečko oko 40 godina, moje građe, 170 cm, 65 kg, sjeda a na nasuprotno sjedalo baca poluprazan ruksak i na njega naslanja koljeno, mislim rezervira mjesto za djevojku koja treba ući svaki čas? Dječak oko šest godina vuče djeda prema tom praznom sjedalu na kojemu je ruksak i naslonjeno koljeno, viče naglas da hoće sjesti. Djed mu ne da da sjedne i odvodi ga u sredinu autobusa.

U špicama klasično prepunjen ZET-ov autobus kreće s jednim praznim sjedalom ali nitko ne pokušava sjesti jer je rezervirano jednim malim ruksakom! Mislim valjda djevojka ulazi na Fallerovom, ali prođe i Rudeš nema djevojke. Meni sistolički tlak valjda na 200 mm Hg a otkucaji na 120 u minuti! Stižemo u Prečko! Što napraviti? Riskirati i treći moždani zbog svađe i stresa ili ne? Nisam umoran i ne treba mi sjedalo ali hoću malo čuti dečka. Zanima me kako će reagirati kad ga zamolim da makne nogu i ruksak jer bih htio sjesti. To i napravim.

On pristojno brzo makne nogu i ruksak i u kratkim rečenicama nabroja kako je jako umoran i pospan, da žuri u teretanu, da vozi sve automobile i da će si kupiti BMW. Malo se zbunih! Što da mu odgovorim? Samo se osmjehnem. Klinka od dvadesetak godina iznad njegove glave me pogleda i u sebi se nasmija. Malo je drijemao i na placu izađe, a ja produžih do predzadnje stanice, do okretišta. Zašto ova priča? Sigurno ne da se malo napravim važan nego da podijelim razmišljanje da ne mora sve biti crno ili bijelo. Tko zna u kojim je brigama i mislima bio dečko pa nije uočio da i drugi trebaju sjedalo na koje je on stavio svoj ruksak? Možda nije spavao dvije noći? Uvjeren sam da ga je netko stariji zamolio da mu ustupi i svoje sjedalo, da bi on to rado napravio” napisao je Zagrepčanin koji je dokazao da su napetosti i trzavice u javnom prijevozu sasvim suvišne.

Komentari