Stranih radnika svakim je danom sve više u našem gradu, a osim iz susjedstva, sve češće dolaze iz dalekih zemalja poput Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša. Primjerice, prije deset godina izdano je oko 5.000 radnih dozvola, a prošle godine njih 125.000. Od svega par Agencija za uvoz stranih radnika, sada ih imamo 600, s tim da je samo prošle godine formirano 425 novih.
U Hrvatskoj je trenutno oko 15.000 Napalaca kao primjerice talijanske, mađarske ili albanske nacionalne manjine koji imaju svoje predstavnike u važnim državnim i gradskim institucijama. Većina njih rade na građevini, kao kuhari, konobari, ili kao dostavljači hrane digitalnih platformi Wolt i Glovo.
No, iako su došli najboljom voljom zaraditi koji euro viška kako bi pomogli svojim obiteljima koje žive na rubu siromaštva, nisu mogli ni zamisliti da ih ovdje čeka nešto slično robovlasničkom načinu rada. Sve su to rekli na svom prvom sastanku gdje je njih 80-tak odlučilo dići svoj glas i progovoriti o kršenjima radnih prava, ucjenama, neisplatama plaća, iskorištavanjima.
“Nepalac da bi došao u Hrvatsku prvo mora platiti 10.000 eura Agenciji koja mu sređuje papire i prijevoz. Neka dovede 10 ljudi, sad izračunajte kolika je to zarada. Dovode ih ovdje i daju ih poslodavcima agregatorima, posrednicima za digitalne platforme. I tu kreću problemi. Zarade minimalac od 600 eura, ali onda kažu 250 te košta stan koji je inače neadekvatan, 100 hrana, 100 bicikl ili motocikl, ovo, ono i oni zapravo niti ne dobiju plaću“, objašnjava nam Tomislav Kiš iz Novog sindikata koji se bavi stranim radnicima i njihovim problemima.
Također je istaknuo kako nitko od Nepalaca ne želi javno govoriti jer imaju veliki strah da ne bi potencijalno takvim istupom izgubili posao.
“Računaju na njihovo nepoznavanje jezika, nepoznavanje kulture, radničkih prava. Računaju na njihov strah i tako ih ucjenjuju i iskorištavaju. Ja sam primjerice upoznao Nepalca koji je ujutro radio na građevini za nekakvih 500, 600 eura i onda ih popodne posjednu na bicikl da razvoze hranu do 1 u noći i za to ne dobiju ništa. No to nisu samo Nepalci, nego i Indijci, Filipinci i ostali”, rekao je Kiš.
No u Novom sindikatu i i Radničkoj fronti ističu kako bi se sve moglo dovesti u red promjenom dva Zakona. Prema Zakonu o strancima trebaju se vratiti kvote i trebaju se izjednačiti prava domaćih i stranih radnika, a prema Zakonu o radu trebaju se ukinuti agregatori kako bi digitalne platforme bile direktni poslodavci.
“Dakle, prema sadašnjim zakonima poslodavce agregatore i digitalne platforme, nitko ne kontrolira. Država je njih zaštitila a ne radnike koje se iskorištava. To je suvremeno robovlasništvo jer ono što ne mogu domaćem radniku raditi, to rade njima. To je lov u mutnom. Radnička prava su ukinuta, plaće su ispod minimalca i tako se ostvaruju ogromni profiti”, rekla nam je saborska zatupnica Katarina Peović te se nada da će se njihov prijedlog što prije usvojiti.
“Trebaju se promijeniti dva Zakona i Radnička fronta je oba ta zahtjeva uputila prema Vladi. Također predlažemo da se osnuje info point u svakom gradu, da postoji jedinstveno mjesto gdje se strani radnici mogu obratiti za pomoć”, zaključila je Peović.
