Posljednjih dana buru reakcija izaziva namjera KBC-a Zagreb da na lokaciji Rebro podigne spalionicu medicinskog otpada. Tako je na internetu pokrenuta i online peticija protiv izgradnje spalionice koju je trenutačno potpisalo više od 2300 građana, a brojke iz sekunde u sekundu rastu.
Zato smo odlučili sve detalje o tome što je to točno i kako radi ta spalionica ispitati magistru kemije Marijanu Bakulu iz tvrtke Dvokut ECRO koja je radila studiju utjecaja na okoliš.
Što je ta spalionica i na koji način radi?
“Samo postrojenje je zgrada pravilnog oblika uz koju se nalazi dimnjak za ispuštanje pročišćenih dimnih plinova. Cijeli pod građevine je izveden od vodonepropusnog betona i oblikovan kao kada s kosim rampama prema vratima kako bi se spriječilo bilo kakvo curenje iz postrojenja. Ložište, kotao, svi cjevovodi te ostala potrebna oprema i način njihove ugradnje biti će u skladu s važećim normama u RH. Rad postrojenja je u potpunosti zatvoren, a cijeli postupak spaljivanja otpada i obrade dimnih plinova se odvija u zatvorenom sustavu”, opisala nam je magistra Bakula.
Istaknula je kako se otpad spaljuje na jako visokoj temperaturi kako bi se postiglo potpuno sagorijevanje.
“Prilikom gorenja na kraju ostaju pepeo i šljaka i dimni plinovi. Zbog heterogenog sastava otpada, spalionice otpada gotovo svuda u svijetu, a posebno u razvijenim zemljama moraju imati sustav za pročišćavanje dimnih plinova i smanjenje onečišćenja u dimnim plinovima prije njihovog ispuštanja u zrak”, objasnila je.
‘NEMA RAZLOGA ZA HISTERIJU!’ Oko spalionice na Rebru oglasila se i Eko udruga: ‘Ovo nije problem’
Što bi se sve iz bolnice primjerice tamo spaljivalo?
“U postrojenju će se spaljivati isključivo kruti zarazni (infektivni) medicinski otpad KBC-a Zagreb (primjerice iskorištene medicinske maske i rukavice, kirurška odijela, gaze, vate, zavoji, i sl.). U postrojenju se neće spaljivati tekući infektivni medicinski otpad kao ni oštri predmeti koji mogu biti potencijalno infektivni kao npr. igle, metalne lancete i sl. U postrojenju se nikako neće spaljivati patološki otpad (dijelovi ljudskog tijela – amputati, tkiva i organi odstranjeni tijekom kirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente i fetusi, pokusne životinje i njihovi dijelovi, op.a.), koji su i prema propisima, zbog etičkih razloga odvojeni od ostalih vrsta medicinskog otpada i točno je propisan način na koji se s njime postupa”, rekla je.
Istaknula je dodatno kako se postupak procjene utjecaja na okoliš provodi isključivo za spaljivanje krutog zaraznog otpada te prema propisima tamo neće biti dozvoljeno spaljivanje bilo kakvog drugog otpada.
Foto: Wistia
Tu je i pitanje plinova. Izlaze li iz dimnjaka otrovni plinovi?
“U postupku spaljivanja nastaju razni plinovi i zato sve današnje spalionice otpada imaju složene sustave pročišćavanja dimnih plinova koji se sastoje od više različitih postupaka za smanjenje njihovih emisija.
Plinovi koji nastaju imaju različite karakteristike i u skladu s tim su im u propisima određene različite granične vrijednosti unutar kojih se smiju ispuštati u zrak. Tako je recimo granična vrijednost za dušikove okside nekoliko puta viša od graničnih vrijednosti ostalih plinova. Posebna pozornost u propisima dana je teškim metalima u lebdećim česticama te dioksinima i furanima koji su odnosu na ostale tvari koje se ispuštaju potencijalno najopasniji.
Obzirom da se dioksini i furani razgrađuju na temperaturama od oko 850°C, za sve spalionice otpada propisana je obaveza održavanja dimnih plinova najmanje 2 sekunde na temperaturama višim od 850°C kako bi se osigurao njihov potpuni raspad.
Konkretno za planiranu spalionicu KBC-a Zagreb u predloženim mjerama je propisano da se dimni plinovi moraju najmanje 2 sekunde održavati na temperaturi od 1.100°C kako bi se u potpunosti razgradili odnosno uništili”, objasnila nam je.
Imaju li kakvi posebni filteri koji pročišćavaju plinove? Što na kraju ide u atmosferu?
Magistrica kemije Marijana Bakula odgovoril pojasnila je detaljno kako se tu koristi nekoliko raznih postupaka filtriranja dimnih plinova koji nastaju gorenjem otpada kako ne bi bilo onečišćenja zraka jer se točno zna koji plinovi nastaju spaljivanjem zaraznog medicinskog otpada.
“Predviđen je veći broj postupaka kojim se smanjuju emisije pojedinih tvari. U samom postupku spaljivanja otpada i nakon izlaska dimnih plinova iz kotla koriste se dva postupka za smanjenje emisija dušikovih oksida (selektivna katalitička i nekatalitička redukcija), osigurana je zona u kojoj se plinovi drže na temperaturi od 1.100°C vezano za dioksine i furane, a kao prvi korak za smanjenje sadržaja krupnijih čestica lebdećeg pepela predviđena je ugradnja ciklonskog separatora”, navela je magistra Bakula.
No, ni to nije sve od postupaka za zaštitu od onečišćenja zraka.
“Dodatno smanjenje emisija i pročišćavanje dimnih plinova se postiže u zasebnom dijelu postrojenja u kojem se smanjuju koncentracije preostalih onečišćujućih tvari, gdje se u struju dimnih plinova dodaju kruti aditivi koji na sebe vežu razne onečišćujuće tvari. Smjesa dimnih plinova zajedno s aditivima koji su na sebe vezali onečišćujuće tvari usmjerava se u vrećasti filter unutar kojeg se zadržavaju preostale sitnije čestice lebdećih tvari i spomenuti aditivi. Nakon otresanja iz tih filtera zatvorenim sustavom izdvajaju se i kao opasni otpad zbrinjavaju putem ovlaštenih tvrtki za gospodarenje tom vrstom otpada”, zaključila je.
