Mnogi veliki uspjesi imaju svoju nestvarno zanimljivu priču, nešto što glavni protagonisti tada nisu ni pomišljali da će im život podariti – da će ih baš ta, jedna mala, neznatna, sitna odluka u mladosti ili čak djetinjstvu obilježiti za sva vremena. Tek sada, kada bolje razmislimo, shvatimo koliko život čine male stvari, one iste koje kasnije mogu postati enormno velike i značajne.
Rano jutro te davne 1999. bilo je uobičajeno kao i svakoga dana, ali ipak posebno. Kao što obično biva, zaposleni ljudi jurili su na svoja radna mjesta, školarci su se pripremali za prvi jutarnji sat, a obitelj Šačić nije ni slutila da će cijeloj obitelji taj dan promijeniti život. Luka (1993.) i Filip (1995.) tog su jutra prvi puta stupili u sportsku dvoranu, točnije u Hrvački klub Lika u koji su došli na preporuku bratića. Filip je svoj prvi doticaj s hrvanjem tako imao sa samo četiri godine dok je stariji brat Luka napunio šest.
“Da ne budemo na ulici, roditelji su nas tada s bratićima poslali na njihov trening te mi je to bio prvi doticaj s hrvanjem. Krenuli smo s načinom: ‘Idemo se igrat!’ i eto nas danas ovdje gdje jesmo, 20 godina u sportu koji nam je obilježio život”, govori Filip Šačić koji je sa svojih pet godina upisao prvo natjecanje u hrvanju. Iste godine, 1999. rodio se Fran, treće dijete obitelji Šačić koji je u hrvanje krenuo s braćom u osmoj godini života. Luka i Filip karijere su započeli u Hrvačkom klubu Lika, a sada se bore u dresovima Sesvetskog Kraljevca.
Luka, Filip i Fran postali su senzacija 2018. kada su iste godine osvojili sve što se moglo osvojiti. Iz jednog kluba izašla su tri prvaka Hrvatske – Luka u kategoriji do 65, Filip do 79, a Fran do 70 kilograma. Kada iz istog kluba dođu tri prvaka, to je vijest, kada su sva trojica braća – to je spektakl! “Polica gdje smo držali pehare i medalje pukla je jednom prilikom od težine pa sada imamo pehare u regalu, a medalje su na zidu do prosinca kada njima kitimo bor“, govori Filip o neobičnom ritualu koji krasi ovu zagrebačku obitelj.
“Nas trojica sveukupno posjedujemo preko 350 medalja te 50 pehara. Mojih je nekih 150 medalja, a Luka i Fran imaju svaki oko 100-tinjak“, skromno će Filip Šačić, jedini od braće koji je i dalje reprezentativac te se nalazi u profesionalnim seniorskim vodama. Međunarodna natjecanja tako su postala specijalizacija za obitelj Šačić, a obišli su turnire po Mađarskoj, Srbiji, Italiji, Sloveniji te Austriji. “Omjer medalja mi je 60% zlata, 15% srebra i 25% bronce“, nastavlja Filip koji se znao s braćom susresti i na borilištu, ali još tamo u mlađim kategorijama. Danas, Fran i Filip i dalje treniraju zajedno, dok je Luka zbog omjera težine i kvalitete u drugim kategorijama.
Majčinski strah od ozljeda i dalje je prisutan, rekao je Filip, ali je zato baš ona zadužena za prehranu vrhunskih sportaša u njihovoj kući. “Za samo jedan obrok pojedemo od dvije do tri kile mesa. S jačinom treninga povećava se i potrošnja, a samim time i unos je veći”, govori srednji brat obitelji Šačić. U aktivnim danima, otac je zadužen za prijevoz i organizaciju, a međusobna su zajednička podrška jedni drugima. “Ne mogu vidjeti sebe bez hrvanja, to je moj život, naš život. S njim ustajemo, živimo i liježemo”, zaključuje Filip.
Kostelići, Vlašići, Sinkovići, Kovači, samo su neke od poznatih sportskih obitelji. Rame uz rame njima mogu se svrstati i Šačići, no s Lukom, Filipom i Fran ipak bez naglih poteza – dečki su možda ipak najopasnija obitelj u Hrvatskoj!
