NAJAVLJENO PROŠIRENJE TRAMVAJSKE PRUGE U OVOM DIJELU ZAGREBA Proteklih 18 godina ništa se nije radilo po tom pitanju

Ivan Ramađa

Gradonačelnik Milan Bandić rekao je da mu je najbolji poklon za rođendan 2000. godine bio tramvaj do Prečkog. Izjavio je to kada je iste godine 20. studenog napravljeno 2800 metara pruge po Horvaćanskoj od Jaruna prema zapadu. Čini se da od tada tramvajska pruga u Zagrebu nije proširila.

Za ovu godinu je najavljeno proširenje pruge od Kvatrića do zračne luke, a studija razvoja tramvajskog prometa na kojoj rade stručnjaci s Građevinskog fakulteta pokazat će gdje je potrebno dodatno proširiti prugu.
Njihov je zadatak, za tri milijuna kuna, između ostalog, predvidjeti i proširenje trasa, a projekt Gradu moraju predstaviti najkasnije na proljeće. Glavni je cilj izrade studije prijava na fondove EU kako bi se unaprijedio tramvajski sustav, a hoće li to značiti da će se odmah ići i u izgradnju novih pravaca kretanja tramvaja, još se uvijek ne zna.

Novi metri pruge već su se planirali, a pojedine su trase još 2007. godine ucrtane u Generalni urbanistički plan (GUP). Klaka, Lanište, Hrelić i Voltino kvartovi su do kojih je već tada trebao doći tramvaj, a projektna dokumentacija bila je spremna za tračnice na potezu Ilica – Ulica Črnomerec – Fallerovo šetalište – Horvaćanska. Taj projekt je naknadno propao, prenosi Večernji.

U posljednjih 18 godina bilo je najmanje radova otkad je u Zagrebu električnog tramvaja. A stigao je on 1910. godine, dok je prvo proširenje pruge bilo već 1911., kada je tramvaj počeo voziti do Mirogoja. Išao je tad i Klaićevom, a ta je pruga 1926., kad je napravljena ona kroz Heinzelovu, odstranjena. Radilo se i 1928., i to po Branimirovoj, kroz cijele 30-e i 40-e, kad je tramvaj prošao i kroz Vukovarsku. Istim intenzitetom radilo se i sljedeća dva desetljeća, dok su se u 70-ima odstranile pruge za Mirogoj te ona koja je u to vrijeme išla s Vukovarske na Držićevu.

Savu se prešlo 1979. godine, i to Držićevom preko Mosta mladosti do Zapruđa i Sopota, a od Sopota do Savskog mosta došlo se šest godina kasnije. Krenulo se tad s radovima na Horvaćanskoj pa je 1987. javni prijevoz stigao do Jaruna, dok se za dolazak do Prečkog čekalo punih 13 godina. Što je i dalje pet manje od onog koliko Zagrepčani trenutačno čekaju. A da u ovom “slučaju Godota” nije problem isključivo u tračnicama, objasnili su nam iz ZET-a.

– Bez novih tramvaja ne možemo ništa. Doduše, nije ni pruga jeftina, kad se radila ona za Prečko, po kilometru se potrošilo oko 40 milijuna kuna. Pa računajte, šest-sedam kilometara, i to vam je cijena rotora. Ali svakako, za pokrivanje još ruta trebaju nam vozila – govore nam u ZET-u, dok je sam gradonačelnik Milan Bandić već ranije najavio kako planira nabavu još 60 niskopodnih tramvaja. Njih se planira tek napraviti pa se isporuka očekuje u idućih – pet godina. Studija će reći kako će se nadograditi tračnice  Studija razvoja tramvajskog prometa na kojoj trenutačno radi Građevinski fakultet mora sadržavati četiri zasebna elaborata koji se odnose na kolosijek, kontaktnu mrežu, ispravljačke stanice te općenito na tramvajski sustav grada. Što se samog kolosijeka tiče, stručnjaci će morati izmjeriti vibracije koje osjećaju putnici u tramvajima, i to kako bi se odredila udobnost vožnje, a morat će izmjeriti i buku koju vozila proizvode na području kojem prolaze, ali i u samom tramvaju, prenosi Večernji.

Komentari

Komentari

loading...