NAHRANIO DJECU PA ZAVAPIO: ‘Ne trebam više ništa’… Je li uistinu tako?

Luka Stanzl/Pixsell

Ilija Karamatić pokazuje skromnost kakvu rijetko viđamo.

Iliji Karamatiću mobitel ne prestaje zvoniti. Vrećice s potrepštinama pristižu od utorka navečer, kao i dobri ljudi koji žele čuti njihovu priču, pružiti im koju riječ utjehe i nadu u bolje sutra. Mali Ivan više nije gladan. Majka Nataša napravila mu je doručak, a trogodišnji dječačić brižljivo pripremljen obrok slistio je u trenu, uz najdraži crtić.

16122079_1639913829638335_1101378416_o

Stan u kojem borave mali je i skučen. Ipak, Nataša o svemu vodi brigu. Ova vrijedna žena, toplog pogleda i nevinog lica, dala je otkaz kod dugogodišnjeg poslodavca, djecu nije imao tko čuvati, a Ilijino stanje sve je teže. Ona radi od svoje 15 godine, promijenila je cijelu paletu poslova i kako kaže, sve može raditi.


“Mogu se i vratiti na svoj stari posao, kada bi imao tko čuvati djecu, vratila bih se odmah. No, nema tko otići po  kćer u školu, brinuti o njima… Ilija ne može to sve sam, i njemu treba pomoć.”, priča nam Nataša, pomalo zbunjena valom dobrote koji je zahvatio njihov skromni dom.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Ilija sjedi na svom stolcu i nazivateljima govori kako donacije nisu potrebne. Dobri ljudi skupili su mnogobrojne vrećice hrane, higijenskih potrepština i odjeće, no ova četveročlana obitelj mjesec preživljava s 2400 kuna invalidnine i 600 kuna dječjeg doplatka. Podstanari su, a stan i režije plaćaju točno 2400 kuna, preostalih 600 odlazi na kćerkine školske potrepštine i nešto hrane.[/box]

Napominjemo Iliji da ne odbija donacije, vani su debeli minusi, hranu mogu držati i na balkonu, a uz dvoje djece zasigurno će im svaka vrećica dobro doći.

16145699_1639913846305000_744802333_o

“Nisam tako razmišljao. Meni ne treba, no za djecu se mora naći.”, objašnjava Ilija ganutim pogledom. Dodaje kako  Nataša nikad nije vjerovala da postoji ovakva količina dobrote.

“Žena je uvijek govorila da kad joj se dogodi nešto lijepo počet će i vjerovati u dobrotu. Evo, sad joj se to lijepo događa, sad nema izgovora.”, prepričava nam uz smijeh.

Ilija ne radi od 2013. godine. Po struci je automehaničar, no radio je kao konobar. Volio je taj posao, kaže, uživao je u radu s ljudima i pripremi kave. Dok nam objašnjava što sve što moramo znati o dobroj kavi, pogled mu je sjetan.

“Javio mi se čovjek čiji brat drži kafić i treba mu konobar. No, ja taj posao više ne mogu raditi. Mogu napraviti vrhunsku kavu ali ne mogu stajati. I ne mogu ju odnijeti čovjeku.”, objašnjava i pokazuje na štake koje su mu vjeran suputnik.

Lijekovi i prikladan stan nužno su potrebni

Otežano se kreće, a bez štaka na hodanje ne može niti pomišljati. Multipla skleroza, bolest sa tisuću lica, kod njega je pokazala ono najgore, podmuklo. Osim otežanog kretanja, otežan mu je i govor, a lijekove koji mu mogu olakšati stanje – ne pije.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Postoji ta Enada. Kapsule D3 su isto jako dobre. No, sve to košta malo bogatstvo. Ono što najviše može pomoći – konopljino ulje, ne mogu nabaviti. A također nije jeftino.”, govori Ilija koji od 2013. do danas nije imao adekvatnu medicinsku pomoć.[/box]

Najveći problem Iliji stvaraju stepenice kojima se mora popeti kad ulazi u svoj stančić. A kad iz njega izlazi, one predstavljaju pravu opasnost za njegov život.

16121604_1639913809638337_1934411710_o

“To je jedini stan koji smo mogli pronaći. Selili smo se puno puta, puno puta smo imali i problem sa stanodavcima zbog djece. Znate, ne vole svi djecu, jedna gospođa nam je čak rekla da bi prije u stan primila psa, nego dijete. U ovom stanu barem nemamo takvih problema, a i susjedi su jako dobri prema nama.”, govori nam ovaj bračni par.

[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]Adekvatnije i trajnije stambeno rješenje uvelike bi im olakšalo život. Kako kažu, obraćali su se i Gradu zbog stambenog pitanja, no ništa se nije izrealiziralo. A stepenice za Iliju predstavljaju veliku prepreku koju svakodnevno mora savladavati.[/box]

Napominju da unatoč svemu, režije uredno plaćaju. U ovom mjesecu još ih nisu platili, no nemaju niti kune zaostatka.

“Svi računi moraju biti podmireni, djeci se mora omogućiti barem osnovno, a meni ne treba ništa. Ma niti lijekovi, nekako ću se boriti.”, dodaje hrabri otac.

Val dobrote

Nataša i Ilija pod dojmom su nesebične pomoći Zagrepčana, ali i ostatka Hrvatske. Pozivi pristižu za svih strana Lijepe naše koja je još jednom pokazala svoje veliko srce.

“Ljudi su samo počeli dolaziti, s punim vrećama hrane, obuće i odjeće. Mi nismo ništa tražili, a odjednom je počelo pristizati sve što nam treba.”, opisuje nam Ilija ovu lavinu dobrote koja se pokrenula zahvaljujući jednoj objavi na Facebooku.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Dok završavamo razgovor netko im zvoni. Troje zaposlenika iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom došlo je obići Iliju, također potaknuti medijskom burom. Kako nam otkrivaju, Ilija im je već kucao na vrata.[/box]

“Bio je kod nas s malim Ivanom. Skoro je pao niz one naše stepenice.”, govori nam zaposlenica iz Gradskog ureda uz čuđenje što Ilija živi u stančiću s mnogobrojnim stepenicama, smještenom na povišenom i brdovitom dijelu Kustošije.

16145627_1639913826305002_1001352168_o

Podsjetimo, val dobrote pokrenula je Kristina Paić koja je na Facebooku prepričala potresan događaj iz jednog zagrebačkog tramvaja. Upravo je ona  primjetila nemoć bolesnog Ilije i malog Ivana koji je samo želio pojesti nešto.

Ova sugrađanka presretna je što su ljudi prepoznali njezin apel i bezpogovorno ustali na noge, spremni da pomognu na sve dostupne načine, a obitelj Karamatić zahvalna je na svakom pozivu, svakoj donaciji i toploj riječi koje im građani upućuju.

Skromnoj obitelji još uvijek možete pomoći svojim doprinosima. Najefikasnije rješenje jesu poklon kartice za neki od trgovačkih lanaca, no možete uputiti i donacije u vidu potrepština na njegovu adresu – Vaganačka 15/1.

Njegov kontakt broj je 0913956976 te mu se svakako javite ukoliko ga želite posjetiti osobno.

Iliji je u ovom trenutku najpotrebniji stan koji mu omogućava kretanje te se nadamo da će netko od odgovornih i nadležnih prepoznati potrebe obitelji zbog koje je cijela Hrvatska pokazala dušu za divljenje.

Mi, obični mali ljudi možemo puno, no ne možemo riješiti sve, unatoč dobroj volji i velikom srcu. Ipak, postoje oni koji mogu, stoga se nadamo da će se komadić srca ukazati i na njihovim adresama.

>>>‘TATA, JA SAM GLADAN’: Pronašli smo potrebitog oca i sina iz zagrebačkog tramvaja, evo kako im možete pomoći

 

Komentari