Izgradnja fontana kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice, od samih je početak izazvala velike polemike: od trenutka najave projekta, za vrijeme njegove realizacije pa i same finalizacije. Apsurd ove situacije tim je veći vratimo li se u lipanj 2012. godine kada je zbog početka radova na Cvjetnom trgu predsjedništvo Gradske skupštine Grada Zagreba sazvalo izvanrednu tiskovnu konferenciju gdje su zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću poručili kako naočigled provodi nezakonite radnje.
”Radovi na Cvjetnom trgu i izgradnja fontana kod Nacionalne sveučilišne knjižnice provode se protuzakonito i gradonačelnik na ovaj način, kao predstavnik zagrebačke izvršne vlasti, krši zakon”, rekao je Bernardić i podsjetio kako se navedene Bandićeve aktivnosti, protive odlukama Gradske skupštine koja jedina ima ovlasti i nadežnost za odlučivanje o realizaciji ovakvih programa. Međutim, zagrebački šef još je jednom pokazao čija je zadnja. Na izgradnju fontana potrošeno je nevjerojatnih 30 milijuna kuna. Većina će reći, uljepšale su vizuru grada i jedna europska metropola ih mora imati, ali odmaknemo li se od centra grada u kojem se nalaze, Zagreb baš i ne stoji rame uz rame uz velike europske metropole kojima toliko želi parirati i s kojima se gradonačelnik Bandić jako voli uspoređivati.
Neki zagrebački kvartovi poput Brezovice i dalje nemaju riješena osnovna pitanja poput uređenog sustava odvodnje i kanalizacije, a manjak dječjih vrtića nešto je što gradu predstavlja sve veći problem, preciznije roditeljima i njihovim mališanima. Činjenicu kako je grad smanjio i doprinose za bebe neshvatljiva je upravo uzmemo li u obzir koliko su se novca gradske vlasti ”drznule” uložiti u realizaciju projekta zagrebačkih fontana.
”Osjećam kako je Brezovica zaboravljena od strane gradskih vlasti. Prometno smo nepovezani, veliki dio četvrti nema pitku vodu, ulaganja u kapitalnu infrastrukturu u ovoj četvrti nema. Da se, naprimjer, novac uložen u izgradnju Bandićevih fontana namijenio Brezovici, tamošnji stanovnici imali bi pitku vodu”, upozoravao je Stjepan Cerovski, predsjednik Vijeća gradske četvrti Brezovica. Cerovski nije jedini koji je kritizirao ovakvu preraspodjelu gradskog novca, kritike su pljuštale sa svih strana, ali Bandićevom ”delanju” nitko nije stao na kraj.
S druge strane, je li logično da upravo u gradskoj četvrti gdje se fontane nalaze, stanovnici Starog Trnja zbog nepostojanja GUP-a, još uvijek ne mogu legalizirati svoje građevinske objekte? Arhitektica Helena Paver Njirić koja je izradila vizualno rješenje zagrebačkih fontana, u jeku najvećih političkih i medijskih rasprava o ovoj temi, kazala kako je ideja ovog projekta na Lenucijevoj potkovi trebala ”ponuditi odgovor na pitanje kako nastaviti taj potez prema jugu, kako suvremeno interpretirati sva značenja Potkove, kako oživiti središnji gradski prostor i Trnju dati urbani identitet”. Prisjetimo se kako je sporan bio i ugovor koji je sklopljen s izvođačem radova (tvrtka Mešić com) pa je tako Čačićevo ministarstvo pokrenulo nadzor nad spornim ugovorom jer naime, izmjenama glavnog projekta promijenjeno je i tehničko rješenje same gradnje fontana i pothodnika!
Nebulozno visoka cijena održavanja fontana?
Prema službenom izvještaju zagrebačke Gradske skupštine, ukupni prihodi u gradskom proračunu će 2015. iznositi 6,63 milijardi kuna od čega će se gotovo dvije trećine prikupiti od poreza i prireza na dohodak (4,3 milijardi kuna), drugim riječima – od samih građana! Upravo ti isti građani, logično, plaćaju onda i funkcioniranje samih fontana jer teško je ne primijetiti kako je potreba velika količina električne energije kako bi naše fontanice noću svijetlile i jednostavno – bile lijepe za sve nas. Neslužbeno doznajemo kako se radi o popriličnoj svoti koju Grad izdvaja za podmirivanje ovog računa, enormnih 100 tisuća kuna mjesečno. Očito je takav trošak i izbijanje novca iz džepa građana, opravdanije od primjerice radova na novom vrtiću, školi ili izgradnji osnovne infrastrukture koja još uvijek ne postoji u nekim gradskim četvrtima. A da ne govorimo o porastu gladnih u samom Zagrebu. Naime, broj korisnika pučke kuhinje u zadnju godinu zadan aporastao je za čak 20 posto. Na kraju krajeva, kako kaže jedan od čestih grafita na zagrebačkim ulicama ”Sirotinja je uvijek najbogatija, uvijek sve plaća!”.
Unatoč nizu nelogičnosti, fontane su danas ovdje, a očito je kako je ovim projektom, gradonačelnik ništa drugo nego ”mutio vodu” jer broj optužnica na stolu DORH-a (neslužbeno doznajemo kako ih na Cvitanovom stolu ima čak 20), svjedoči o ”pravim” poslovima/problemima koji su se cijelo vrijeme događali u Zagrebu. Upravo zato, nije isključeno kako će možda i ”Bandićeve fontane” biti jedan od slučajeva kojim se pozabavilo Državno odvjetništvo…
