Muškarci čitali doživljaje žena u bolnicama: “Tko je šivao i porodio ovu ženu? Tko joj je pregledao posteljicu?”

466
Foto: Borna Kos

“Točno se sjećam izraza lica babice kada mi je napravila epiduralnu i vidjela da mi je uz međicu puklo i debelo crijevo i mišić, ali mi ništa ne govori. Šivanje na živo u trajanju od sat vremena. Porod, nalijeganje na trbuh, vikanje i to sve bez kapi vode. Kiretaža posteljice je nakon 14 dana, naravno na živo, vezanih ruku i nogu. Doktorica Režić se ispred mene dere na ostale doktore i stažiste, te pita: “Tko je šivao i porodio ovu ženu? Tko joj je pregledao posteljicu?” i zaključila da zbog njih ne želi roditi više.”

Ovo je samo jedna od priča koju su čitali muškarci i članovi različitih udruga o strahotama što su ih žene doživljavale u bolnicama.

“Okupili smo se večeras ovdje na Cvjetnom trgu kako bi još jedanput poručili javnosti i Ministarstvu zdravstva na velike probleme koje žene doživljavaju unutar zdravstvenog sustava. Na postupke kojima su podvrgnute tijekom ginekoloških zahvata prilikom kojih trpe veliku i nepotrebnu bol, doživljavaju različite oblike poniženja, te verbalno i fizičko zlostavljanje. Nažalost problem je sustavan, ovi se problemi ponavljaju godinama. Mi smo u našim svjedočanstvima prikupili iskustva žena još od prije više od 20 godina. Tražile smo od premijera Plenkovića da pokrene inicijativu za zdravlje žena u Republici Hrvatskoj budući da smo svjesni toga da  struka pokušava ove probleme “gurnuti pod tepih” i nerješava ih na adekvatan način. Od kada je krenula akcija, vidimo kako različiti predstavnici liječničke struke i institucije omalovažavaju žene i umanjuju bol koju su one pretrpjele, te im šalju poruku da šute. U svojoj izjavi ministar Kujundžić od prije nekoliko dana izjavio je kako će se kažnjavati one koji su “krivo” prijavili doktora, to jest gdje pogrešaka nije bilo, te je i tako poručio ženama da šute. No one su počele iznositi svoja traumatična svjedočanstva i mi zasigurno nećemo stati dok se stvari ne krenu mijenjati nabolje.” rekla je Branka Mrazić Jagatić iz Udruge Roda.

“Nakon čitanja ovih svjedočanstava i ja se osjećam grozno. Mislim da svi oni koji su prošli kroz naše zdravstvo znaju kakav je tretman, a mogu samo zamisliti kako je ženama prolaziti ovakva ponižavajuća iskustva.” rekao je Daniel Martinović, jedan od muškaraca koji je čitao priče.

Dopis Ministarstva zdravstva

Ministarstvo zdravstva poslalo je dopis medijima koje mi prenosimo u cijelosti:

“Poštovani predstavnici medija,

S obzirom na veliki interes javnosti kojeg je pobudila akcija „Prekinimo šutnju“, molimo Vas da u cilju informiranja javnosti u Vašim cijenjenim medijima prenesete priopćenje Ministarstva zdravstva.

Udruga „Roda“ prikupila je u okviru akcije 401 pritužbu pacijentica na postupke u zdravstvenim ustanovama  koje je uručila Ministarstvu zdravstva. Budući je 400 pritužbi bilo anonimno, a mnoge ne sadrže niti vrijeme događaja niti naziv zdravstvene ustanove, po njima nije mogao biti izvršen ciljani inspekcijski nadzor. Po jednoj potpisanoj pritužbi Ministarstvo zdravstva provelo je postupak po zakonskoj regulativi.

Ministar zdravstva imenovao je Radnu skupinu koja je, unatoč anonimnosti, provela analizu svih pojedinačnih pritužbi.  Pritužbe se uglavnom odnose na nezadovoljstvo pacijentica obezbojenje tijekom provedenih zahvata i postupaka, nedostatkom ili neprimjerenom komunikacijom, te neprofesionalnim postupanjem.  401 pritužba u razdoblju od preko 15 godina (najstarija pritužba datira još iz 1983.g.) predstavlja relativno malen broj, no Ministarstvo zdravstva smatra da je i jedna jedina pritužba previše.

Budući da detaljnija analiza kao i pojedinačno postupanje nije bilo moguće zbog anonimnosti pritužbi, zdravstvena  inspekcija Ministarstva zdravstva započela je odmah obavljanje nadzora u sedam kliničkih bolničkih ustanova na području čitave Hrvatske.

U inspekcijski nadzor  bili su uključeni uži specijalisti ginekologije i opstetricije, a nadzorom  je bila obuhvaćena zakonitost i stručnost rada. U dijelu nadzora nad stručnim radom primarno je nadzirana dostupnost različitih oblika obezboljavanja pri porođaju te invazivnim postupcima u ginekologiji i porodništvu.

Nadzor je obuhvatio i  ustroj i kadrovsku strukturu klinika za ginekologiju i anesteziologiju  s posebnim naglaskom na cjelodnevnu dostupnost anesteziološke službe.

Dodatna pozornost obraćena je  i na broj zaprimljenih pohvala i pritužbi za razdoblje 2017.g.  i 2018.g. kroz bolničke jedinice za kvalitetu, te način postupanja s istima.

Na temelju preliminarne analize utvrđeno je da postoje određene razlike  u organizaciji anesteziološke službe kao i vrste obezboljenja u prije navedenim postupcima. Radna skupina smatra da svaka pacijentica ima pravo na primjerenu anesteziju/analgeziju u skladu s medicinskom indikacijom.

Nastavno na medijski popraćen slučaj pacijentice I.N.L., zdravstvena inspekcija u koordinaciji s predstavnicima struke obavila je nadzor u KBC-u Split. Utvrđeno je kako se u KBC-u Split u hitnoj službi, među ostalim i  većina zahvata evakuacije materišta provodi u lokalnoj anesteziji, te se na osnovi stanja pacijentica, tijekom zahvata, u komunikaciji s pacijenticom, primjenjuju i druge dodatne metode, ako lokalna anestezija nije dovela do dostatnog obezboljenja. Tijekom operacijskih zahvata, u cilju sprečavanja ozljeda koje mogu nastati nekontroliranim pomacima, provodi se rutinska fiksacija nogu pacijentice. Vjerojatno manjkava komunikacija rezultira nerazumijevanjem od strane pacijentica same izvedbe zahvata, te primijenjene metode obezboljenja. Detalje o zdravstvenim postupcima u slučaju pojedinačnih pacijenata, zbog odredbi o zaštiti osobnih podataka i prava pacijenata, Ministarstvo zdravstva ne smije iznositi, bez obzira na to što su razni podaci  ranije bili objavljeni u medijima.

Što se tiče raznih navoda o neprimjerenoj komunikaciji ili neprofesionalnom ponašanju iznesenim u anonimnim pritužbama prikupljenim u akciji „Prekinimo šutnju“, zbog anonimnosti pritužbi nema mogućnosti utvrđivanja činjeničnog stanja. Međutim , ako je takvih slučajeva bilo, Ministarstvo zdravstva smatra to neprihvatljivim, osuđuje to i zbog njih izražava žaljenje.

Također se poziva sve pacijentice koje imaju pritužbe na funkcioniranje zdravstvene zaštite žena da bilo kakvo nezadovoljstvo odmah prijave izravno upravama zdravstvenih ustanova, navodeći pritom što veći broj relevantnih podataka u cilju utvrđivanja stanja, tako da zdravstvene ustanove o kojima se radi mogu odmah provesti zakonom definirane postupke.

Zaključno, izdvajamo Prijedlog mjera za unapređenje zdravstvene zaštite žena, kojeg je na današnjem sastanku donijela Radna skupina za analizu pritužbi prikupljenih u akciji „Prekinimo šutnju“, a nakon obavljenih inspekcijskih nadzora u kliničkim zdravstvenim ustanovama:

„-Na svim razinama zdravstvene zaštite žena potrebno je unaprijediti komunikaciju. Obveza je zdravstvenih ustanova u kojima se provodi zdravstvena zaštita žena osigurati formalnu teorijsku i praktičnu edukaciju iz komunikacijskih vještina za djelatnike na svim nivoima, a obveza svih je da istu edukaciju pohađaju.

-Svaka žena ima pravo na adekvatnu analgeziju i anesteziju. Dužnost je zdravstvenih djelatnika svakoj ženi objasniti mogućnosti različitih vrsta analgezije i anestezije kao i njihove indikacije i kontraindikacije za zahvat koji se planira učiniti, sa svim prednostima i rizicima. Svaka žena i ordinirajući liječnik moraju potpisati informirani pristanak za prihvaćene postupke – indicirani zahvat i vrstu analgezije/anestezije. Radna skupina predlaže da postupnike za primjenu različitih vrsta analgezije i anestezije za pojedine zahvate izrade stručna društva Hrvatskog liječničkog zbora.

-Radna skupina predlaže nultu stopu tolerancije za neprimjereno i/ili neprofesionalno ponašanje. Kako bi bilo moguće adekvatno postupanje po toj osnovi  preporuka je radne skupine svima koji su bili izloženi takvom ponašanju da isto odmah prijave zdravstvenim ustanovama kako bi se proveli zakonom definirani postupci navodeći pri tome što veći broj relevantnih podataka.

-Način vođenja medicinske dokumentacije mora biti dodatno ujednačen na nacionalnom nivou.“

S poštovanjem,

Ministarstvo zdravstva”

Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu komentirao je  da se nismo pomaknuli od te 1984. godine.

“Ove priče su strašne, otkrivaju zastrašujuće detalje. Prvi je da se žene najviše sjećaju ružnih riječi, više nego samih zahvata na njima. Drugi detalj je da su te ružne riječi najčešće upućivale žene, dok je treći da su dijeljenjem ovih iskustava prvi put progovorile. Mnoge nisu o ovome pričale niti sa svojim partnerima, niti s obitelji ili s drugim ženama” rekao je gospodin Belina.

“To što smo mi dobivale prijave starije i od 20 godina govori kako je problem sustavni, te ima niz pogrešaka zbog kojih se događaju propusti i žene su podvrgnute različitim oblicima poniženja. Ovo nije prva ovakva akcija, posljednja je bila prije tri godine i tada je javnost imala prilike čuti o različitim oblicima nasilja unutar zdravstvenog sustava nad ženama. Pacijentice nemaju učinkovitih mehanizama za prijavu ovakvih problema i povjerenja u sustav koji bi ih treba zaista i zaštititi. Za vrijeme svih zahvata, žene se nalaze u ranjivim i intimnim trenucima, a sve što trebaju je razumijevanje i informacije. Isto tako, treba poštovati njihova ljudska prava i prava pacijenata.” rekla je gospođa Mrazić Jagatić.

 



Komentari