Na zagrebačkim ulicama i objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje, najmanje je 500 beskućnika, poručili su iz Hrvatske mreže za beskućnike predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.
Podsjetimo, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u petak je bila u službenom posjetu Zagrebu, a tijekom sastanka s gradonačelnikom Bandićem izjavila je kako na ulicama grada, za razliku od mnogih gradova, nema beskućnika.
“Zagreb je beskućnicima omogućio krov nad glavom”, rekla je između ostalog predsjednica.
Ta je izjava izazvala niz reakcija, pa i Hrvatske mreže za beskućnike. Objavu s njihove stranice prenosimo u cijelosti.
PREDSJEDNICA “NA ULICAMA ZAGREBA NEMA BESKUĆNIKA” Dugo me ovako nešto nije šokiralo kao ova izjava, pomalo i iz razloga jer je od osobe koja je do danas bila i nadalje moj favorit za predsjednika/cu. Često sam u medijima isticao dobru socijalnu politiku Grada Zagreba i zahvalu Gradonačelniku za Prihvatilište u Velikoj Kosnici, pučke kuhinje, socijalne samoposluge i druge usluge koje se pružaju siromašnima i socijalno isključenima. I sada, sve pohvale Gradu Zagrebu koji je prošle godine bio i najveći donator za odlazak Hrvatske reprezentacije beskućnika na Homeless World Cup u Mexico. Unatoč trudu Grada Zagreba, na zagrebačkim ulicama i objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje, najmanje je 500 beskućnika. Na adresama podružnica CZSS Zagreb prijavljeno je oko 300 beskućnika. Podsjećam da se na adresu Centra mogu prijaviti samo oni koji su zadnje prebivalište imali na području Grada Zagreba. U dva prihvatilišta trenutno je smješteno 130 beskućnika te u prenoćištu u Jukićevoj 40-tak. Najveći broj beskućnika na zagrebačkim ulicama je s drugih područja Hrvatske u kojima gotovo da nema nikakvih usluga za njih pa su prisiljeni doći u Zagreb i ako ništa drugo, prehraniti se mnogim pučkim kuhinjama. Mnogi dolaze i zbog posla i ako ga ne nađu ili izgube, ostaju. Podsjećam da mnogi veliki gradovi i središta županija, zakonski obveznici financiranja skrbi o beskućnicima ništa ne čine da ih zbrinu pa dolaze u ZG da ne bi gladovali. Zakonodavac je vrući krompir, beskućnike “uvalio” lokalnoj vlasti ne želeći priznati da je među njima najveći broj onih koji ispunjavaju zakonske uvjete za stalni smještaj (psihički bolesni, stariji od 65 godina, osobe s intelektualnim teškoćama, radno nesposobni zbog bolesti itd.) i da trebaju biti briga nadležnog ministarstva , a ne lokalaca. Da bi pomogli najugroženijim beskućnicima (bez prebivališta, osobnih dokumenata, prihoda itd.) zaposlenici i volonteri HMB-a i udruge Savao svaki utorak i petak idu na teren i pomažu im. HMB je osnovala i Centar za pomoć i podršku beskućnicima te posjeduje dugi popis onih koji su doslovno na ulici, možda ga Predsjednica želi pogledati. Ne želim više širiti ovu tužnu priču o najisključenijoj skupini naših sugrađana, nego POZIVAM PREDSJEDNICU KOJA OBILAZI CIJELU HRVATSKU DA NAĐE VREMENA I JEDNU VEČER PROŠETA S NAMA NPR. SAMO PO GLAVNOM KOLODVORU I VAGONIMA, MOŽDA PROGLEDA.
