U Zagrebu ima 218 mjesnih odbora, a svaki od njih ima svog predsjednika, potpredsjednika i još nekoliko vijećnika. I svi oni primaju naknade za svoje djelovanje, piše 24 sata.
Nemaju stvarnu moć i ne mogu zapravo donijeti nikakve odluke, ali imaju pravo naknade, uz jedan uvjet – moraju održati bar jednu sjednicu mjesečno.
Grad Zagreb na njihove naknade, uz uvjet da se svi odazovu, mjesečno potroši oko 2.2 milijuna kuna, godišnje 27.5 milijuna kuna.
Zbog trenutne situacije s koronavirusom, aktivnosti mjesnih odbora svedene su na minimum. Proslijeđene su im upute od Ministarstva uprave i od Grada Zagreba da se suzdrže od sjednica, a ako je nešto baš neodgodivo – neka to odrade elektronskim ili telefonskim putem.
Diljem grada mjesni odbori su krajem mjeseca održavali sjednice putem WhatsAppa ili e-maila. Prema tome su ispunili uvjet o jednoj sjednici mjesečno kako bi dobili naknadu.
Mjesni odbor Ciglenice raspravljao je putem WhatsAppa o lampi u parku za pse i oko problema košara za smeće u istom parku, kao i o razmaku parkiranih automobila u jednoj ulici.
“Sedmero nas je u vijeću. Točke sjednice su bile smijurija. Jedan građanin je tražio rasvjetu u parku za pse, tražili su i povećanje koševa za izmet za pse pa smo malo raspravljali i o razmaku parkiranih auta. Potpuna smijurija. Nekim od tih ljudi su ove naknade jedini izvor primanja” – rekao je jedan vijećnik za 24 sata te pokazao kako izgledaju točke sjednice na WhatsAppu.
Kako kaže, naknada predsjednika tog mjesnog odbora iznosi 2500 kuna neto, a potpredsjednikova naknada za raspravu o psećem izmetu iznosi 1200 kuna mjesečno. Inače – cijena bruto naknade predsjednika mjesnog odbora iznosi 3875 kuna, potpredsjednikova je 1937 kuna bruto, a vijećnikova 1162 kune.
Ciglenica nije jedina, diljem grada su održane ovakve neodgodive sjednice – primjerice, mjesni odbor Rudeš ju je održao putem maila. Jedan od vijećnika – Petar Gregurić, istupio je u javnost i zatražio da se ovakva besmislena praksa prekine te da se naknade preusmjere u svrhu saniranja štete od potresa.
“Predsjednik našeg mjesnog odbora sazvao je elektronsku e-mail sjednicu Vijeća. Sjednica Vijeća bila je izmjena dva e-maila i trajala par minuta. No nije Rudeš iznimka, većina Vijeća u Zagrebu održala je svoje sjednice potpuno nepotrebno, samo s ciljem zadovoljavanja forme potrebne za isplatu naknada” – napisao je Gregurić na Facebooku.
“Ako radi Sabor, zašto ne bismo i mi?”
O kakvom neodgodivom poslu se tu radilo? Upitali smo predsjednika Igora Dundjera, inače člana Bandićeve stranke.
“Imali smo jednu točku dnevnog reda. Iz mjesne samouprave su tražili da predložimo par točaka. Mi to zovemo plan komunalnih akcija od strane mjesnih odbora. Donijeli smo ga još u 11. mjesecu i on služi vijećnicima gradske četvrti da naprave svoj plan”, objašnjava Dundjer.
“Mi nemamo nikakve ovlasti, predložimo planove i volja je gradske četvrti hoće li nešto prihvatiti ili ne. Ali trebamo nastaviti s radom jer ako jedan Sabor radi, onda ne vidim razlog zašto vijeća mjesnih odbora ne bi radila dok se ove mjere ne ukinu. Ne možemo sad sve zaustaviti” objašnjava predsjednik mjesnog odbora.
“Moja naknada je bruto 3850 kuna mjesečno, to je oko 2500 kuna neto. Uvjet je da se mora održati bar sjednica mjesečno. Što se mene tiče, ja bih je se odrekao. A i mogu vam reći da je i vijeće Trešnjevka sjever prekjučer odradilo sjednicu putem maila. Mi smo 30.3, oni su 31.3.”, otkriva Dundjer.
S druge strane, Stipo Grgić, predsjednik mjesnog odbora Volovčica, kaže da zna za ove online sjednice, ali da je odbio sudjelovati na njima.
“Trebali smo imati sjednicu, ali nismo. Zatekla nas je korona. Posvetili smo se radu na terenu i pomaganju starijima. Iz tih razloga nisam namjerno htio sazvati sjednicu, to mi je nemoralno. Drugi kvartovi me ne interesiraju. Mi smo ovdje zbog građana, ne zbog novca. Koliko znam, sjednicu su imali kolege iz Peščenice i iz Svetica” objašnjava Grgić.
Profesor upravnog prava Ivan Koprić smatra kako su mjesni odbori većinom suvišni.
“Jedno je zamisao, a drugo je realizacija. Zamisao mjesne samouprave je da građani imaju kanal utjecaja na odluke političkih tijela u gradu. U što se to pretvorilo u gradu Zagrebu, to je drugo pitanje. Kad se osnivalo tih 218 odbora, u pripremi te odluke, mi smo kao struka upozorili da u Europi nitko nema grad podijeljen na tri razine upravljanja. Imamo središnju razinu, gradske četvrti i još mjesne odbore. Tad su nas odbili. To je bila gradonačelnikova odluka, htio ju je uvesti i uveo ju je” kazao je profesor Koprić.
