MISTERIJ IMENA ZAGREB USKORO ĆE BITI RIJEŠEN? Novo otkriće ukazuje da je nazvan po arkanđelu Gabrijelu?

Photo: Pixabay

Zvuči nevjerojatno, ali kroz svoju tisućugodišnju povijest, grad Zagreb do današnjeg dana nije riješio misterij nastanka i tvorbe svojeg imena! Još se pouzdano ne zna odakle dolazi to ime koje koristi glavni grad Hrvatske i što ono znači. Uoči skorog obilježavanja dana Grada Zagreba, za koje je određen datum 31. svibnja, bez neke posebne povijesne osnove, osim što se tog dana slavi crkveni blagdan – Majke Božje od Kamenitih vrata, vrijedi se podsjetiti na turbulentnu gradsku povijest. Usput rečeno, možda bi prikladniji datum za obilježavanje dana grada Zagreba bio 25. ožujka – Blagovijest, na što bi mogle implicirati najnovije spoznaje o nastanku imena grada.

Prema publiciranom istraživanju iz 2000. godine, u izdanju Matice hrvatske, u objavljenoj knjizi: “Najstarija zagrebačka tajna”, autora, jezikoslovca Danijela Alerića, tajna imena grada Zagreba, čini se, dobila je svoje najsuvislije i najlogičnije objašnjenje. Ovim otkrićem, koje je teško demantirati, iako se čvrsti dokazi tek naslućuju, mogu se zaboraviti sva polusuvisla objašnjenja i tumačenja o nastanku imena Zagreba. Dakle, naziv Zagreba ne dolazi od riječi ili glagola: zagrabiti, zagrebati, za bregom, za grabom, za grobom ili za grobljem, za grebenom… pri čemu rječica za označava prijedlog iza. Prema Alerićevu otkriću, ime Zagreba dolazi od osobnog imena, a ne od toponima ili hidronima, pa se nakon činjenica koje ćemo ovdje predstaviti mogu zaboraviti i romansirane legende o nastanku imena Zagreba u pjesmi o Mandi i Manduševcu: “Zagrabi Mando, zagrabi…”, koje ne mogu izdržati ozbiljnu znanstvenu i povijesnu kritiku i preispitivanje, prenosi 7Dnevno.

Nažalost, do danas nije otkriveno, osim naziva naseljenog mjesta (ekonima) Zagreba, ni tko je autor te složenice, a isto tako se ne zna ni kada se konačno ime Zagreba našlo u upotrebi. Ne zna se ni, kada se povijesno spominjao Zagreb u svojim najrazličitijim pisanim izvedenicama, je li se mislilo na Kaptol ili na Gradec, kao dva odvojena naseljena mjesta, na dva susjedna brijega, koja su zajedno formirala zagrebačku urbanu cjelinu.

Misteriozno ime


U prilog iznesenim tvrdnjama može se citirati objavljena pisana izjava poznatog kroatista Stjepana Babića u povodu obilježavanja 900 godina grada Zagreba. Svoj tekst “O podrijetlu imena Zagreba”, on je objavio 1986. godine, a odlomak koji se odnosi na misterij zagrebačkog imena glasi:

“Za osam godina Zagreb će slaviti 900. obljetnicu prvog spominjanja pa već sada valja misliti na dostojnu proslavu tog događaja… Bilo bi lijepo kad bismo za tu obljetnicu točno znali što ime Zagreb zapravo znači, kako je Zagreb zapravo dobio svoje ime ili kad bismo se bar svi složili u onome što znamo i što možemo znati. Koliko danas znamo, to je ime još uvijek pomalo zagonetno. Vidimo prefiks za-, vidimo korijen greb; etimološki je gotovo sasvim prozirna riječ, ali je znanstveno ipak teško odgonetnuti ime. Neprestano se vraćamo na to pitanje, neprestano iznosimo nova mišljenja, a ipak nikako da budemo i zadovoljni i složni u jednom tumačenju”.

Kada je Babić spomenuo skoro obilježavanje 900. godišnjice Zagreba, referirao se na službenu obljetnicu prvog spominjanja imena Zagreba prilikom osnivanja zagrebačke biskupije (oko 1094. godine), ali te godine naziv Zagreb u finalnoj formi nije postojao ni kao ekonim ni kao urbana cjelina.

Prema knjizi “Povijest Zagreba”, hrvatskog povjesničara umjetnosti Franje Buntaka, godina 1094. značajna je za Zagreb jer je tada, ispravom ostrogonskog nadbiskupa Felicijana, potvrđeno osnivanje zagrebačke biskupije, iako se taj dokument odnosio na Kaptol, a ne na Gradec. Originalni spis o osnutku zagrebačke biskupije nije sačuvan, nego se do te godine došlo posredno, spominjanjem godine 1094. iz Felicijanove isprave koja datira iz 1134. godine. U ispravi se navodi da je zagrebačku biskupiju osnovao kralj Ladislav. Osnivanjem biskupije zagrebačko područje postaje središtem javnog i političkog života tadašnje Panonske Hrvatske.

S druge strane, čuvena Zlatna bula ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. iz porodice Arpadovića, izdana u Virovitici 1242. godine, kojom se tada nepostojećem Zagrebu priznaje status slobodnoga kraljevskog grada, odnosi se na Gradec! U Buli izričito piše: “… in Zagrabia in monte Grech”.

Kaptol i Gradec, kao što je poznato, dva su zagrebačka naselja koja su nastala i razvijala se na lijevoj i desnoj obali potoka Medveščak ili Cirkvenice, koji je razdvajao dva susjedna brijega – Kaptol i Medveščak, na kojima su se nalazila naselja koja kroz povijest nisu bila u najboljim odnosima. O tome svjedoči i naziv zagrebačke ulice Krvavi most kao podsjetnik na te sukobe koji traju od 14. do 18. stoljeća.

Bez konsenzusa

Povijesno gledajući, teško je odrediti vrijeme nastanka prvih naseobina i kuća na području Zagreba, s obzirom na to da su na tom području pronađeni rimski ostaci, a otkriveni su, na prostoru zagrebačkih Kruga, i slavensko-avarski grobovi. S obzirom na to da je kroz tadašnji Zagreb prolazio rimski put do obližnjega kamenoloma iz kojeg su Rimljani koristili građevinski materijal za svoje potrebe, zanimljivo bi bilo otkriti kako su Rimljani nazivali Zagreb, ali to nije nigdje otkriveno ni zabilježeno. Povijesno je samo notoran latinski izraz za Zagreb u formi Zagrabiense. U dokumentima se spominje Castrum zagrabiense, utvrđeni zagrebački grad, ali ne postoji konsenzus povjesničara je li se on nalazio na Kaptolu ili na Gradecu.

Kada se ovim povijesnim i arheološkim nalazima doda činjenica da su na području Zagreba otkriveni nalazi iz 4. tisućljeća prije Krista, onda je uistinu teško datirati i odrediti prve prastanovnike ovog područja.

Historijski je značajno spomenuti čuveni izvještaj nekog anonimnog notara kralja Bele III. koji u 12. stoljeću piše kako su Mađari krajem 10. stoljeća osvojili Castrum Zabrag, nakon što su prešli Kupu i Savu. Osim činjenice da je najvjerojatnije bila riječ o nekoj utvrdi koja je možda bila opkopana, ništa drugo se iz tog izvještaja ne može izvući, no već tu vidimo dva različita naziva za Zagreb. Zagrabiense i Zabrag. No i dalje se ne zna na koji dio grada se misli, na Kaptol ili Gradec?

Inače, do ujedinjenja Kaptola i Gradeca i formiranja Zagreba kao cjeline došlo je tek 1850. godine carskim patentom Franje Josipa. Do tada je Gradec bio slobodni kraljevski grad, na temelju spomenute Zlatne bule, dok je Kaptol bio sjedište crkvene (biskupske) vlasti. S obzirom na to da se ekonim Zagreb koristio i prije ujedinjenja Kaptola i Gradeca, među povjesničarima ipak prevladava mišljenje, iako nije jednoglasno, da se naziv Zagreb više odnosio na Kaptol, a manje na Gradec.

Teze bez osnova

Kao što se kroz ovaj kratki povijesni prikaz moglo vidjeti, povijesni podaci i činjenice ne pomažu mnogo u otkrivanju imena grada, s obzirom na dvije odvojene cjeline koje su funkcionirale samostalno. Zbog toga se vraćamo lingvističkoj analizi iz Alerićeve knjige.

Alerić analizira 14 bitno različitih mišljenja o nastanku imena Zagreb, od kojih ćemo spomenuti samo neka.

Prevladava teza da je naziv Zagreb slavenskog porijekla na temelju hrvatskog deverbativa (glagol izveden od nekog drugog glagola) – opkop ili sintagmi za greb(om) u značenju za nasipom ili za bregom u značenju iza brda. Ostale mogućnosti su: da je to praslavenska složenica – zagrebi (mjesto za brdom); hrvatska usporednica ruskog naziva u množinskom obliku – zahrebetniki (potkmetovi); da nastaje od hrvatskog imena, ali je nejasno od antroponima ili hidronima Zagreb. Postoje mišljena da se u Zagrebu krije iranski apelativ (riječ koja označava rod ili vrstu) zabrab – slavuj; neslavensko ime: kutrigurski antroponim Zabrega, romanski ekonim Agria i mađarska toponimna sintagma Zagraba, uz nehrvatske oblike: latinski – Zagrabia, talijanski – Zagabria ili njemački Agram.

Da su ove teze bez osnova, lako je dokazati. Prije svega, koristeći hrvatsku osnovu za grabom ili zagrebati, lako je osporiti ovakvu tvorbu. Prije svega, u hrvatskom kao ni u srpsko–crnogorskom području ne postoji zabilježen deverbativ zagreb u smislu prsobrana ili opkopa. Zagrebati može jedino značiti – ostaviti trag na površini, što isto tako ne označava duboke ukope ili opkope. Njemački oblik Agram dolazi od stare njemačke riječi Grabe ili Grab koja je istog korijena kao i hrvatski grob. Grob i graba su riječi različitog značenja, i teško je očekivati da bi netko po tome dao gradu ime. U tom slučaju, ako bi korijen bilo groblje, Zagreb bi se zvao Zagrebje ili Zagroblje.

Ako bi se za ime grada koristila sintagma za bregom, došlo bi do izraza Zabreg ili Zabrežje.

Postojalo je mišljenje, koje je zastupao samo pravnik i povjesničar Juraj Ćuk, da ime grada možda dolazi od osobnog imena – antroponima koje je postalo ekonim Zagreb, no osobno ime slično Zagrebu postojalo je u 13. i 14. stoljeću samo u Požegi u obliku Zagrab. No, sasvim slučajno, čini se da je Ćuk bio na pravome putu.

U pobijanju pogrešnih premisa za utvrđivanje imena Zagreba, spomenut ćemo i legendu o zdencu Manduševcu, koji se stvarno nalazio na početku stare Vlaške ulice, na temelju kojeg bi mogao nastati eventualni hidronim Zagreb. O zdencu na početku Vlaške pisali su povjesničar Baltazar Adam Krčelić, Ivan K. Tkalčić i konačno, postojala je urbana legenda o banu koji dolazi na konju žedan do zdenca i izgovara: “Mandušo, zagrabi!”. No, naivno bi bilo pomisliti da ban dolazi u grad i naselje koje već ima ime, pa da se na kraju tog kratkog dijaloga promijeni ime grada prema glagolu zagrabiti.

Spomenuti pravnik i povjesničar Juraj Ćuk, prema Alerićevoj tvrdnji, bio je na dobrom putu da otkrije genezu imena Zagreba.

On je u Zagrebu vidio prijedlog za i greb kao oblik imena Grab. Intuitivno je pretpostavio da se radi o osobnom imenu. U imenu Grab, Vladimir Mažuranić prepoznao je skraćeni oblik osobnog imena Gabrijel!

Talijanski Gabrijel

U kajkavskom govoru vrlo se često osobna imena ljudi transformiraju u “narodski” jezik te se ona mijenjaju do teške prepoznatljivosti. Tako Mirko postaje Imbra, Dragutin – Karlo, Antun – Tonček… Gabrijel postaje Gabrek, Gaber ili Graber. Osobno ime Grab potvrđeno je i u mađarskim zbirkama povijesnih dokumenata iz vremena Arpadovića u oblicima Grab, Garab, i Gurab. Ime Gabriel poznato je u svojem retroromanskom i francuskom obliku Gabriel ili u talijanskoj verziji Gabriele. Istočna varijanta imena Gabriela bila bi Gavril ili Gavrilo, s obzirom na mijenjanje grafema b u v, kao u slučaju Bizant –Vizant ili labirint u lavirint.

Veza između Zagreba i Gabriela potpuno neočekivano postaje logična i suvisla, i to u prvome redu zahvaljujući crkvenom redu benediktincima i arkanđelu Gabrijelu, koji je, vrlo vjerojatno, polazna točka za otkrivanje porijekla zagrebačkog imena.

Naime, postoje povijesni podaci kako je u drugoj polovici 10. stoljeća postojao u Zagrebu benediktinski samostan sv. Gabrijela. Stariji od njega bili su ovi samostani u Rižincima podno Klisa iz sredine 9. stoljeća, samostan u Ninu i Zadru. Ono što pomaže u datiranju benediktinskog samostana u Zagrebu otkriće je sličnog samostana u zagorskom mjestu Lobor, koji je stariji od zagrebačke biskupije. Ostaci benediktinskog samostana otkriveni su na lokalitetu crkve Majke Božje Gorske, pri građevinskim radovima na obnovi 1946. godine. Koristeći građevinski materijal prethodnog samostana, sagrađena je crkva iz 14. stoljeća. Prema mjesnoj predaji, prije te crkve, na tom mjestu nalazio se neki samostan.

Benediktinski samostan u Loboru dokaz je da su, osim Dalmatinske Hrvatske, benediktinci širili svoj utjecaj i mnogo sjevernije, uključujući Zagreb i Zagorje.

Benediktinski samostan u Zagrebu bio je posvećen sv. Gabrijelu s obzirom na to da su zagrebački samostan osnovali, pretpostavlja se, talijanski benediktinci koji su na područje Zagreba došli s talijanskim zidarima – kamenoklesarima radi izgradnje gradskih objekata. O pojavi talijanskih majstora u Zagrebu svjedoči i Mletačka ulica, sačuvana s originalnim natpisom na zagrebačkom Gornjem gradu.

Na talijanskom jeziku, sveti Gabrijel piše se i izgovara kao San Gabriele > San(n) Gabriele. U hrvatskoj transliteraciji i govoru talijanski izraz se mijenja prema slučajevima koji su zabilježeni u povijesti. Tako na primjer Supetar na Braču dolazi od imena Sveti Petar, isto tako nastala su imena mjesta Sustipan, Sumartin, Savičenta…

Vjesnik začeća

U zagrebačkom slučaju, dolazimo do transformacije, na temelju transkripcije, transliteracije i kajkavskog dijalekta u hrvatskoj verziji iz Sa(n) Gabrijel > SaGabrijel u izgovoru Zagabriel!

Jezičnom metamorfozom talijanskog imena u hrvatski govor dolazimo do konačnog naziva grada Zagreba koji je nazvan po benediktinskom samostanu. Je li do ovakve transformacije došlo namjerno ili slučajno, autor ne otkriva, no da su namjerne ili slučajne gramatičke i disleksične greške moguće, dokazuje i primjer horoskopskog znaka blizanci što se na bosanskom jeziku izgovara bliznaci, ili na primjer, kada polupismen političar u Saboru izgovori riječ koncenzus (jednoglasje) koju mediji pogrešno prenesu pa se ona počinje u tom obliku koristiti, umjesto ispravne konsenzus.

Dale, Alerić tvrdi da se etimološkom analizom imena grada Zagreba može zaključiti da to ime dolazi od galskotalijanskog toponima u hrvatskom fonetskom obliku sa(n) Gabrio!

Benediktinsog samostana sv. Gabrijela u Zagrebu nema. Pretpostavlja se da se benediktinska crkva sa samostanom nalazila upravo na lokaciji današnje katedrale. Tomu ide u prilog otkriće 1981. godine, prastarog zida u zagrebačkoj katedrali, što su ga građevinski radnici slučajno pronašli kada su kopali kanale za centralno grijanje. Pretpostavlja se da je taj zid pripadao benediktinskoj crkvi ili samostanu.

Nadalje, katedrala je posvećena uznesenju Blažene Djevice Marije, a s obzirom na arkanđela Gabrijela kao vjesnika bezgrešnog začeća, cijela ova analiza oko imena Zagreba i njegova korijena mogla bi imati smisla. Tim povodom, ako se potvrde otkrića Danijela Alerića u knjizi o tajni imena grada Zagreba, dan Zagreba mogao bi biti 25. ožujka (Blagovijest), jer bi taj datum smisleno povezao sve činjenice i mukotrpan rad i tajnu koja je skrivana gotovo tisuću godina.

Komentari