“Niču kao gljive poslije kiše. Ako se samo malo bolje osvrnete oko sebe, vidjet ćete kako se nalaze na svakom koraku, a ne bi nikako trebale jer su itekako štetne za zdravlje!” Tako je nekako s nama razgovor o zlokobnim antenskim stupovima, odnosno baznim stanicama, započeo saborski zastupnik i MOST-ov kandidat za Europske izbore Miro Bulj.
Priča o baznim stanicama i njihovoj štetnosti već se neko vrijeme provlači kroz medije, no ne u mjeri u kojoj bi se trebala provlačiti. Naime, iako na prvu ove “građevine” izgledaju sasvim bezopasno, bazne stanice predstavljaju veliku opasnost za ljudsko zdravlje, što su dokazale i brojne svjetske studije i istraživanja.
Sve je eskaliralo u posljednje vrijeme kada su ih doslovno počeli postavljati ne birajući ni vrijeme ni mjesto – našle su se u blizini škola, vrtića, pa i u crkvenim zvonicima, priča nam zastupnik Bulj, koji na problem u vezi s antenama upozorava još od davne 2009., kada nije djelovao kao političar, već kao sinjski aktivist.
Ulaskom u politiku, zbog takvih su ga upozorenja svojevremeno optuživali da nas želi unazaditi i poslati natrag u “kameno doba”.
“Ne, dapače, ne želim to. Prije svega, želim da plaćaju obaveze kao u drugim državama i da prestanu postavljati stanice preblizu ljudi, jer se time ugrožava naše zdravlje”, komentirao je Bulj njihovu opasku.
Jedino kod nas rade što žele
Miro Bulj na ovaj je problem počeo upozoravati još 2009. godine, kada je nakon vojske postao aktivist, a nakon toga ušao u sinjsko Gradsko vijeće.
“Pitanje koje sam na početku još kao aktivist postavljao jest zbog čega teleoperateri rade što žele”, rekao je.
“Kada sam ušao dublje u tu temu, shvatio sam da u drugim državama teleoperaterima trebaju dozvole za postavljanje stanica, pa čak i u državama koje nisu članice Europske unije, na primjer u Srbiji i Crnoj Gori. Jedino im kod nas nisu potrebne nikakve dozvole i rade što ih je volja. Ne znam koliko sam puta pisao bivšim premijerima i ministrima kada još nisam bio zastupnik. Kada sam postao zastupnik, prvo što sam predložio bili su zakoni kojima bi se reguliralo postavljanje antenskih stupova teleoperatera. To bi se trebalo regulirati pravilnicima, no izgleda da nikoga nije briga za to”, rekao je Bulj te dodao kako je taj isti problem postavio kao zastupničko pitanje i premijeru Plenkoviću, no nije dobio odgovor.
Bulj je nedavno, kada se u Saboru raspravljalo o Zakonu o građevinskim dozvolama, uputio i amandman u vezi s tim, no nije prošao. Također, u proceduri mu je i zakon koji je od Vlade dobio negativno mišljenje, no još nije bio na javnoj raspravi.
U Hrvatskoj teleoperateri imaju najveću dobit – čak 42 posto, no od te dobiti Hrvatska nema apsolutno nikakvu korist.
Glavni problem su – hrvatski zakoni
Problem s baznim stanicama nije samo to što ih ima previše i posvuda, već način na koji se one postavljaju. Ukratko, grade se bez prevelikih poteškoća jer im hrvatski zakoni to dopuštaju.
Zbog toga će vam niknuti u blizini kuća, doslovno preko noći, jer za gradnju bazne stanice nisu potrebne građevinske dozvole, niti teleoperateri trebaju plaćati obaveze koje plaćaju u drugim zemljama.
Za informacije smo se obratili resornim ministarstvima. U Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture poslali smo upit plaćaju li teleoperateri naknade za put služnosti te koji su iznosi, a njihov odgovor prenosimo u cijelosti.
“Slijedom niže postavljenih pitanja odgovaramo kako operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sklapaju sa vlasnicima nekretnina na koje se postavlja elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema ugovore kojima se uređuju međusobna prava i obveze (pravo služnosti i pravo korištenja) te se tim ugovorima određuju i naknade za služnost koje plaćaju vlasnicima nekretnina. Visina tih naknada je predmet ugovornog odnosa. Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta ne primjenjuje se na infrastrukturu pokretnih elektroničkih komunikacija (bazne stanice – antenske prihvate i samostojeće antenske stupove)”, odgovorili su nam iz ministarstva te nadodali:
“Što se tiče naknada za pravo služnosti i prava građenja na javnoj cesti, pojašnjavamo kako je Odlukom Vlade RH o visini naknade za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti ( NN 87/2014), u točki IV. propisano sljedeće:
Naknada za pravo služnosti radi postavljanja elektroničke komunikacijske opreme (antenskih i sličnih uređaja i opreme) na javnoj cesti utvrđuje se u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu. Točkom VIII. Predmetne odluke propisano je da Naknada za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti uplaćuje se na račun pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, sukladno ugovoru iz članka 122. Zakona o cestama”, stoji u službenom odgovoru.
Pitanje zašto za gradnju antenskih stupova u Hrvatskoj nisu potrebne građevinske dozvole uputili smo i na adresu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, no do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.
Čija smo kolonija?
O ovoj se temi mudro šuti, pa zastupnik Bulj na kraju postavlja jasno i konkretno pitanje: “Čija smo mi kolonija i kome se to pogoduje nauštrb našeg zdravlja?”
Zašto u svim ostalim zemljama postoje zakonske regule koje se moraju ispoštovati, dok se jedino kod nas radi što se želi? U konačnici, ako se osvrnete malo oko sebe, vidjet ćete da su bazne stanice zaista postavljene “na svakom ćošku”, veoma blizu kuća i mjesta na kojima se svakodnevno odvija naš život…
