“Bio je plitak pa se osjetio jače. Sve se treslo i nisam mogla zaspati. Zapravo ne znam kada sam zadnji put mirno spavala. U neizvjenosti sam svaki dan i samo čekam kada će opet zatresti”, kažu u Markuševcu za 24 sata.
Nakon jučerašnjeg, novi je potres probudio Zagrepčane oko 4 sata i 15 minuta – bio je jačine od 2,2 po Richteru, međutim stanovnici Markuševca kažu da se osjetio i jače.
“Pobudio nas je jutros, sve se jako treslo i čulo kao grmljavina, kasnije nisam mogla zaspati. Ne znam ni tko je u ovom našem kraju, živimo svaki dan u strahu što će biti i hoće li nam se nešto srušiti na glavu”, rekla je Vesna Ritoša za 24 sata, stanovnica Markuševca čija je kuća u potpunosti stradala u potresu.
“Grozno je to sve. Svaki put kada se zatrese, mi osjetimo jače nego u gradu. Svaki da se ustanemo i čekamo kada će zatresti. Neizvjesnost je ubitačna”, kaže.
Od potresa jutros nije stigla provjeriti oštećenja na kući jer je morala na posao.
“Od velikog potresa imali smo serije malih i svaki put otkrijemo da je nešto novo napuklo. Jednostavno, kuća je načeta i svako mrdanje dovodi do još većih oštećenja. Tako je sigurno i ovo današnje”, kaže.
Potres je osjetila i Suzana Krhen koja je sa sinom netom prije potresa obnovila kuću koja je u potpunosti stradala.
“Užasno je treslo i probudilo me. Svi živimo na rubu i u neizvjesnosti svaki dan. Ne znam kada sam zadnji puta mirno spavala”, priča za 24 sata.
Trenutno boravi na katu kuće kod svojih kumova, no uskoro će se morati od tamo iseliti.
“U dvorište su mi postavili kontejner u koji ću se preseliti u kolovozu. Međutim, kako je on u mom dvorištu, a kuća mi je načeta, neka malo jače zatrese i kuća se može srušiti na kontejner, tako da ni to nije sigurna opcija. Da ne govorim za zimu koja je jako hladna”, kaže.
Stanovnici Markuševca u stalnom su strahu jer se nalaze u samom epicentru potresa.
“Svaki dan me strah. Ja vam to uopće ne mogu opisati. Ne prođe niti jedan dan da mi ne osjetimo kako se trese. Ta ubitačnost iščekivanja je najgora”, objašnjava Suzana.
Misli kako su na njih svi zaboravili.
“Mi smo tu stvarno jako loše prošli, a imam osjećaj da jednostavno nitko ne misli na nas. Zvali smo, predavali papire, kucali na vrata, ali nitko nam ne daje odgovore. Što će biti s nama, ne znam”, kaže.
Predala je papire za najam državnog stana, no boji se hoće li ga dobiti.
“Nekoliko ljudi je dobilo rješenja od države, no stan ne mogu naći. Najmodavci se boje potpisati ugovor s državom jer se boje da će im država kasniti s isplatama. Tako da je i ako dobijem rješenje, upitno što će biti dalje”, zaključuje.
