Majke nakon potresa s djecom žive u hostelu u Areni: ‘Boli što mu ne mogu skuhati običan gris kad poželi’

Photo: Borna Filic/PIXSELL

Građanima čiji su domovi oštećeni u potresu i dalje nije lako. Neki još uvijek žive u hostelu u Areni.

Privremeni dom prvo im je bio u Studentskom domu Cvjetno naselje. Svoju priču ispričale su majke koje tamo žive s djecom.

“Nitko nam ništa ne govori, sve saznajemo iz medija. Gotovo svakodnevno šaljemo upite Gradu, Ministarstvu i gotovo nikad ne dobijemo odgovor, bar ne konkretan odgovor. Meni je osobno najlošije to što nam nitko ne može garantirati hoćemo li i sutra moći boraviti u hostelu ili će nas izbaciti na ulicu jer nikad nismo dobili garanciju da ćemo moći ostati dok obnova ne završi”, rekla je Džana Kahteran Hodžić, koja sa suprugom i kćeri živi u hostelu.

Muči je što djetetu ne može osigurati kutak za igru ili hranu prilagođenu kćerkinoj dobi. Majke iz hostela kazale su da se situacija mogla riješiti na jednostavniji način.

“Dijete me gotovo svakog dana pita: ‘Mama, kad ćemo se vratiti u naš stan pa da više nismo u ovoj sobi?’. A znam da ga nećemo dobiti i svjesna sam da država misli da nas je riješila samo zato što nas je smjestila u ovaj hostel.


Znamo da se velika cifra izdvaja za naš smještaj ovdje. Zar ne bi bilo jednostavnije da su svima omogućili da unajmimo neki stan na lokaciji na kojoj moje dijete ne bi svakodnevno moralo ići taksijem do škole, koja se nalazi na drugom kraju grada”, rekla je samohrana majka osmogodišnje djevojčice, Martina Spajić za 24sata.

‘Strpljenja je sve manje’

S njom se slaže i Silvija Bedeničar, također samohrana majka 14-godišnjeg osmaša.

“Moj je sin ove godine krenuo u osmi razred, nije bilo smisla prebacivati ga u drugu školu, iako sad mora putovati više od pola sata do svoje škole na Jordanovcu”, rekla je majka.

Kazala je i kako samo taksi mjesečno košta oko 3200 kuna.

“Toliki novac samo za prijevoz jednog djeteta u školu. Tolike cifre se izdvajaju, a taj se novac mogao puno bolje uložiti kako bi svima bilo lakše, a posebno djeci”, rekla je Silvija.

Rekla je kako ‘zna da će ovo sve proći, ali strpljenja je sve manje’.

“Bez obzira na sve nedaće, sin je odlikaš, iako ni sama ne znam kako uspijeva učiti u ovakvim uvjetima. Znam da mu fale njegov kvart i prijatelji. I meni nedostaje
moj mir, neki vlastiti kutak, poznato okruženje i prijatelji. Svjesna sam da će sve ovo proći, ali nekako je strpljenja sve manje”, rekla je Silvija.

Martina je rekla i da se osjeća nemoćno.

“Boli što djetetu ne mogu skuhati obični gris kad ga poželi. Osjećam se nemoćno, kao da joj nešto uskraćujem, a jednostavno ga nemam gdje skuhati”, rekla je.

Komentari

loading...