LUKA RITZ na njih bi bio ponosan! DORA i LJUBICA rođene su s prekrasnim darom, evo o čemu je riječ (FOTO)

Dvije entuzijastične djevojke pune osjećaja za druge dobitnice su ovogodišnje Nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost. 

Sedam godina nakon tragičnog događaja, njegovo ime postalo je simbol za nenasilje, toleranciju i borbu za prava drugih. Nagrada Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost dodjeljuje se zagrebačkim školarcima koji su svojim djelovanjem pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, toleranciji i promicanju mira, slobode i jednakosti. Tako je ove godine Gradska skupština Grada Zagreba nagradu dodjelila jednom učeniku viših razreda osnovnih i jednom učeniku srednjih škola u Zagrebu. Ove godine tu su čast imale dvije prekrasne djevojke, Ljubica Marinčić (14) i Dora Cesarec (17). One su dvije tinejdžerice pune entuzijazma, nesebičnosti i želje da svojim radom pomognu drugima i doprinesu društvu.

Dora Cesarec (lijevo) i LJubica Marinčić (desno)
Dora Cesarec (lijevo) i Ljubica Marinčić (desno)

Ljubica Marinčić (14) ove je godine upisala srednju školu, a kao učenica 8. c razreda Osnovne škole Grigora Viteza iskazala se kao moderator socijalnih i ostalih konfliktnih situacija u razredu. Neizbježni sukobi između učenika i profesora bili su dio njene svakodnevice, a ona je na svaki konflikt reagirala pozivom na mirenje i mirno rješavanje sukoba. “U razredu nas je bilo samo petnaest, a ipak su se često događale svađe učenika s profesorima. Ja sam ih tjerala da to rješavaju razgovorom”, ispričala nam je Ljubica. “Ni razrednica nije znala što bi s njima napravila, ako nije bilo problema oni bi ga sami napravili. Nitko ih nije mogao smiriti.  Ja sam bila predsjednica razreda i moram priznati da je to bio najteži posao ikada. Govorila sam im da se idu ispričati profesoru, i sama sam ih nekada pratila u tome” nadodala je.

9980


Ljubica i Dora na svom su se prvom susretu odmah sprijateljile. Unatoč razlici u godinama, shvatile su da imaju mnogo zajedničkih tema. Dora Cesarec pohađa 3. razred gimnazije u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, za svoja dobra djela već je i nagrađena Very Important Volunteer priznanjem Volonterskog centra Zagreb, a ova joj je nagrada dodatan poticaj da nastavi ono čime se bavi. Vraćajući se s humanitarnog buvljaka udruge Korablja, otkrila nam je kako se uvijek odaziva na njihove akcije. No, njeno je ipak najdraže volontersko iskustvo prošlogodišnje darivanje nezbrinute djece u Kući ljubavi Savica Šanti. “Na početku svake školske godine u školi se organizira humanitarni ples, a ulaz na njega košta 5 kuna. Od tih sredstava kupili smo potrepštine za Kuću Ljubavi; prošle godine to je bio radio jer ga nemaju, ali darovali smo i pelene i ostale stvari. Bilo mi je toplo oko srca, jer kako ta djeca nemaju roditelje, potrebno im je barem malo pažnje i ljubavi, da se netko s njima druži i pročita im pokoju knjigu.” priznala nam je Dora.

9971
Naša novinarka u društvu Dore (krajnje lijevo) i Ljubice (krajnje desno).

No, obje su bile iznenađene time što su ih u školi uopće odlučili predložiti za nagradu. “Baš smo imali sastanak volontera i pozvali smo ravnatelja da vidi što smo odlučili. Onda je on pitao zašto sam ja baš predsjednica a su drugi rekli da sam ja dobra, sposobna i tako to. Nakon toga me je odlučio nominirati za tu nagradu, a ja sam se rasplakala”, rekla je Dora i nadodala sa smješkom kako je se sve dalje odvijalo samo od sebe. Inače, Dora nije u svojoj školi usamljeni slučaj. Po školskim hodnicima, njezin razred 3. C  inače zovu volonterskim razredom; od njih 27, ukupno je 15 učenika iz tog razreda uključeno u humanitarne aktivnost školskog Volonterskog kluba. 

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Ja sam naučila da trebamo biti skromni, da ne trebam kupiti baš sve ono što je u izlogu, jer znam da postoje oni koji si to ne mogu kupiti. U našem društvu nedostaje više jednakosti među ljudima. Ne trebamo suditi druge prema njihovom izgledu, prema onome što nose ili prema njihovoj materijalnoj situaciji.”[/box]

Vršnjaci nisu znali tko je Luka Ritz

Ljubica je u svom bivšem 8. C razredu bila poznata upravo po svom daru da drugima na miran način pomogne u izglađivanju međusobnih sukoba. “Među mojim vršnjacima nedostaje svijest da oni i profesori nisu isti. Svojim radom pokušala sam razredu pokazati da profesore prvenstveno trebaju poštivati.”, rekla je i priznala da su svi bili malo iznenađeni kada su saznali da su je zbog toga odlučili i nagraditi. “Kada sam im rekla da sam dobila nagrada, pitali su me što sam ja to učinila za tu nagradu. Kada sam im sve ispričala, pak su me pitala kakva je to nagrada, nisu znali za Luku Ritza.”, no ona im je sve to sa smješkom objasnila.

9908

Ionako malo vremena koje joj je ostajalo zbog školskih obveza i učenja, i Ljubica je, poput Dore, davala drugima putem sudjelovanja u humanitarnim akcijama. “Najdraže mi je bilo kada smo u školi sakupljali odjeću i ostale stvari za obitelji siromašnih učenika. Ja sam bila sretna kada sam ih vidjela kako su oni koji su primili naše stvari sa njima zadovoljni i sretni, bez obzira što ništa od toga nije bilo novo” rekla je Ljubica.

Obje cure nisu propustile spomenuti niti kako bi njihov rad bio nemoguć bez roditeljske, ali i institucionalne potpore koje su im pružile škole, razrednici, profesori i pedagozi. Kako se to i inače događa, Ljubica i Dora pomažući drugima i same su mnogo toga dobile. “Ja sam naučila da trebamo biti skromni, da ne trebam kupiti baš sve ono što je u izlogu, jer znam da postoje oni koji si to ne mogu kupiti. U našem društvu nedostaje više jednakosti među ljudima. Ne trebamo suditi druge prema njihovom izgledu, prema onome što nose ili prema njihovoj materijalnoj situaciji.”, rekla je Ljubica. Ove je godine upisala Srednju baletnu škola, koja joj zbog svoje naravi oduzima većinu slobodnog vremena. Bez obzira na to, planira nastaviti sa svojim humanitarnim aktivnostima.

Dora Cesarec

“Svi mi kada nešto radimo za druge, radimo i za sebe”, nadodala je Dora i rekla da bi ljudi trebali biti skromniji i obzirniji prema drugima. Kada je upisala srednju školu i saznala da imaju Volonterski klub, odlučila se uključiti u njega jer je oduvijek imala želju za humanitarnim radom. “Osim što imaš nova iskustva, kada se vidi izraz lica nekome kome si pomogao, jednostavno se pitaš zašto ne?”, nadodala je. “Ima nekih mjesta na kojima volontiraš kojih se jednostavno ne možeš zasititi. Jednostavno te tjeraju da se vratiš ponovo.” iskreno nam je rekla Dora.

Ove dvije djevojke pravi su ponos našega grada!

Komentari

loading...
-->