‘KORONADNEVNIK PAULINE P.’: ‘Mama, ovo je ozbiljna bolest, a ljudi još uvijek ne vjeruju…’

Photo: Davor Visnjic/PIXSELL

Zagrebačka književnica Sanja Polak na Facebooku je podijelila priču svoje kćeri, 28-godišnje Pauline, u njenoj borbi s koronavirusom.

Njena je kćer inače česta tema njenih knjiga, tako da se nerijetko tko sjeća ‘Dnevnika Pauline P.’, ali i nastavaka te knjige. Prema tekstu romana Dnevnik Pauline P. i Drugi dnevnik Pauline P. napravljena je kazališna predstava za djecu koja se izvodi u Gradskom kazalištu Žar ptica u Zagrebu.

Prenosimo objavu u cijelosti:

“Naša obitelj je u COVID priči četiri tjedna.

Paulina se zarazila sredinom listopada. Ne zna gdje ni kako. Poštovala je sve mjere, ne izlazi i ne banči, ne sudjeluje ni na kakvim većim okupljanjima još od ožujka. Nakon naše samoizolacije i dva tjedna Paulinog liječenja priča se trebala završiti.


A nije.

Paulina ima 28 godina, potpuno je zdrava. Na vlastitoj koži je osjetila da COVID nije običan bezazlen virus kojeg mladi prebole kao običnu prehladu.
Početkom trećeg tjedna od pojave simptoma Paulina je počela sve jače kašljati. Umjesto da joj je bolje, bilo joj je sve gore.

I tako je Paulina prošli vikend u noći sa subotu na nedjelju završila na hitnom prijemu. Pokušala je u Zaraznoj bolnici dobiti pomoć i nije uspjela.

U gušenju kašljem nakon što u Zaraznoj nije uspjela dobiti pomoć, odvezena je u Vinogradsku bolnicu u koju nije smjela ući.

Primljena je kao COVID bolesnik u nekom vanjskom improviziranom kontejneru. Snimila je pluća, dobila infuziju i bila nekoliko sati na kisiku.

Otpuštena je iz improviziranog kontejnera izvan zgrade bolnice uz veliku i suosjećajnu brigu mlađe liječnice i osoblja. Otpuštena je bez terapije uz savjete kako da se čuva i kako da si sama pomogne. Mjeriti kisik u krvi, inhalirati se i mirovati.

Odmah nakon odlaska iz bolnice kupili smo oksimetar – uređaj za mjerenje kisika u krvi i srčanog pulsa i električni inhalator.

Sljedećih dana Paulina se redovito inhalirala i mirovala, popila preventivno SumaMed iz obiteljske apoteke (znamo da ne pomaže puno, možda ipak spriječi ulaz nekim novim bakterijama) međutim stanje nije bilo bolje.

I dalje je kašljala, imala smanjen postotak kisika u krvi i vrlo visok puls koji je u mirovanju znao biti i 135.

Zbog povišenog pulsa i stanja koje je bilo u nekim trenucima i alarmantno cijela se obitelj digla na noge tražeći liječničke kontakte. Ako nisu u COVID bolnici, COVID bolesnike, vidim, liječe samo preko telefona.

Prvo pitanje bilo je:
-Koje liječnike poznajemo? Koje prijatelje poznajemo koji imaju prijatelja liječnika…

Zvali smo i sve privatne poliklinike u Zagrebu i nitko nije želio Paulinu kao rekonvalescenta Covida primiti i pomoći joj bez obzira na novčanu naknadu.

Rečeno nam je da je interni dogovor liječnika u bolnicama i poliklinikama da COVID bolesnike s posljedicama ne primaju sljedeća dva mjeseca jer mogu biti unatoč preboljenju i dalje zarazni. A u isto vrijeme ozdravljeni COVID bolesnici izlaze iz izolacije. Znači za narod nisu zarazni, za bolnice jesu.

Nakon višesatnih telefoniranja i konzultacija došli smo do telefonskog savjeta iskusnog liječnika pulmologa koji joj je savjetovao koju terapiju treba uzimati.

Konačno smo stigli do nekog rješenja. Lijekove smo trebali kupiti privatnim receptom i jurili po ljekarnama dok ga nismo pronašli.

Kupili smo i tlakomjer jer Paulina ima vrtoglavice i dalje vrlo visok puls. Kupili smo i šprice i fiziološku otopinu za ampule lijeka za inhaliranje.
Paulina je danas već četvrti dan na terapiji i konačno joj je malo bolje.

Još uvijek je jako umorna, puls se smanjio, ali i dalje je ponekad iznad normale.

I upravo mi je rekla:
– Mama, važno je da pustimo moju priču. Pogotovo nakon odluke Stožera da se tolerira mimohod. Mama, ovo je ozbiljna bolest, a ljudi još uvijek ne vjeruju.

I sad sve ovo pišem uz Paulinu koja leži s maskom dva metra od mene.
Mi smo štreberice, asertivno rješavamo probleme, imamo poznanike i prijatelje i možemo kupiti sve lijekove i medicinska pomagala.

Lina kaže:
– Mama, a što je s ljudima koji to sve ne mogu kao mi? Što je sa svima onima koji plaćaju zdravstveno a trenutno im je uskraćena medicinska pomoć?

Kako će oni ozdraviti?
Ne znam. Samo znam da je sada najvažnije ostati zdrav. Pod svaku cijenu.

I nisu nam jasni ljudi koji još uvijek u sve opasnosti ne vjeruju i dalje sjede po kavama, fotografiraju se objavljuju fotografije lice uz lice.

Kažem Lini:
– Ljudi se ponašaju kako oni žele. I nema tu ni osjećaja grizodušja ni krivnje. I tu se baš ništa ne može.

Jedino što svima mogu poručiti o ovom virusu i bolesti je:
– Ljudi dragi, u ovom u čemu smo zbilja ne pali “NEĆE MENE.” Ne pali ni negiranja tipa “NIJE TO NIŠTA, BAŠ ME BRIGA”.

Pacijenti Covida hodaju i žive s posljedicama o kojima se malo priča.
Paulini, Petri, meni i našim dečkima ne treba ni jedna odluka Stožera.
Znamo još od ožujka kako se trebamo zaštititi. I opet nije dovoljno.

I dalje ćemo još budnije paziti da nam se nitko ne približava i Ostat ćemo kad god možemo doma.
I micat ćemo se od svih koji nam se približavaju jer ne želimo biti ni teret sustavu ni teret sebi niti biti onaj koji stavlja druge u samoizolaciju.

COVID priča zbilja je ozbiljna i skupa priča. I nije šala.
Do sada je našu obitelj COVID priča koštala oko 5.000 kuna samo s jednim bolesnikom.

A o cijenama tjelesnog i psihičkog zdravlja da tu sad ne računamo i ne pišemo.

Sretno svima i ako nas barem jedan čitatelj ozbiljno shvati, učinile smo mnogo. Uštedili smo nekom sate telefoniranja, sate i sate budnosti, nekoliko tisuća kuna i ne znamo koliko izgubljenih sati živciranja i povišenih razina kortizola i adrenalina.

Dajte, ljudi već jednom više budite doma, perite ruke, nosite maske i govorite bez pardona:
– Dva metra od mene.

P. S. Jel možda vrijeme da se nakon osam mjeseci Covida napravi neka grupa pod nazivom, recimo: Podrška COVID pacijentima.

Imamo svakakve Fejs grupe, a o ovome se zbilja malo piše iako je COVID iskustva i svjedočanstava već na tisuće. Možda bi nekom novom COVID bolesniku bilo lakše kad pročita već neka iskustva”, stoji u objavi.

NEK STE ČULI LJUDI,
VJERUJTE BEZ ŠALE

Naša obitelj je u COVID priči četiri tjedna.

Paulina se zarazila sredinom…

Objavljuje Sanja PolakNedjelja, 15. studenoga 2020.

 

Komentari

loading...