O Igrama tramvajskog zica.
U Zagrebu je davne 1910. godine prvi električni tramvaj pušten u promet, no dan danas popularne su, ono što je Amerikancima film Igre gladi, Igre tramvajskog zica.
Tramvajem se peljaju mnogobrojni penzići, studenti, dječurlija, pucice i stranci, no pritom ne nedostaje navek kreativnih mahera, koji u sistemu između onih koji se švercaju te onih kaj “gladnih” očiju motre na prazno sjedalo, samo nastoje ‘tekmu’ najskuplje vožnje odigrati sa hat-trickom.
Kako bi se postigao hat-trick u igrama tramvajskog zica, potrebno je imati dobru spiku da se može laprdati kad kontrola uleti, fletno čopiti prvo slobodno mjesto za zicnut te najvažnije – biti spreman na đumbus s ostalim chupacabrama, odnosno starosjediocima prvih plemena električnog vozila po tračnicama.
Jedan od najsmiješnijih fajtova u tramvajskoj bojišnici kojih se sjećam bio je kada su studenti uzvratili udarac. Srednje građeni frajer nonšalantno ulazi u plavu gusjenicu na Branimircu sa sluškama i hvata prvo slobodno mjesto, a za njim korača natprirodna vrsta od svakodnevnog smrtnika – kontrola karte.
Prilazi mu sa jasnom misijom terminacije te ga dubokim glasom upita: “Imate li kartu?”
Zaplet radnje dešava se kada se student počeo praviti da ga ne čuje i ne opaža. Terminator ga potapša po ramenu. Skida slušalice i gleda ga s čuđenjem i upita:
“Molim?”
“Imate li kartu, pitao sam.”
Čak i tad u naizgled bezizlaznoj situaciji vraća mu protupitanjem: “Kakvu kartu?”
“Za Justina Biebera! Kako misliš kakvu kartu? Kartu za tramvaj!” odbrusi mu bijesno.
“A da? Nisam znao da je to potrebno…” student glumi nevinost.
“Pa odakle si ti mali!?” upita ga kontrolor.
“Pa iz Splita, ae…”.
Ne znam kako se dalje razvijala ova tramvajska legenda jer sam osobno bio u planu za bijeg, no zasigurno su se pričale priče o hrabrom ratniku iz sektora Split.
Osobno vam preporučam i stojim iza one da je vožnja bez karte uisitinu najskuplja vožnja, zato kupite kartu za tramvaj, uvalite svoje dupe u ugodan zic i uživajte u gladijatorskim bitkama. Sretno “tramvajniziranje”.
