Klasić o novom spomeniku na Glavnom kolodvoru: ‘Trebalo je naglasiti odgovornost ustaškog režima, drago mi je da je to uvaženo’

Hrvoje Klasić (Foto: Screenshot N1)

U srijedu je u Zagrebu otkriven Spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima na Glavnom kolodvoru. Nakon godine dana čekanja, spomenik je predstavljen javnosti, ali tek nakon prijepora oko imena. Naime, naziv Spomenik Holokaustu u prvotnoj ideji isključivao je sve ostale žrtve rasnih zakona koji su provođeni u tadašnjoj NDH.

Jedan od onih koji se usprotivio isključivosti imena je i povjesničar Hrvoje Klasić, stoga je za Zagreb.info objasnio kako gleda na spomenik, što misli o lokaciji, te što je sa antifašističkim spomenicima koji su devastirani ili zaboravljeni.

Spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima

“Zagreb je do dan danas jedan od rijetkih velikih gradova u Europi koji nije imao spomenik ili muzej holokaustu, dapače muzej nema niti danas, stoga mislim da je u svakom slučaju dobra stvar da je dobio spomenik”, smatra povjesničar Hrvoje Klasić.

Oko spomenika bilo je vezano mnogo prijepora, a prvi i osnovni problem koji je odgodio njegovo postavljanje jest prijepor oko imena, a upravo je Klasić i podnio primjedbu vezanu za njegovo ime. Naime, Spomenik žrtvama Holokausta, smatra Klasić, isključuje i druge skupine koje su stradale tijekom nacističkog režima.

“Ja sam bio jedan od onih koji se nije slagao s formulacijom koja uključuje samo Židove jer imam osjećaj da bi se tada izbjegla ili umanjila uloga ustaškog režima u holokaustu jer za razliku od većine europskih zemalja u kojima je holokaust proveden od strane vojnih i političkih potreba Trećeg Reicha, u Hrvatskoj je holokaust velikim dijelom proveden od strane službenog aparata NDH”, objasni je povjesničar Klasić.

Promjena natpisa

U razgovoru za Zagreb.info, Klasić je izrazio zadovoljstvo što su u natpis na spomeniku uključene i žrtve ostalih nacionalnosti.

“Da ne bi ispalo da su samo nacisti u Hrvatskoj odgovorni za odvoženje Židova u koncentracijske logore, i van Hrvatske, trebalo je naglasiti i odgovornost ustaškog režima i drago mi je da je to uvaženo i da će to postojati i na samom spomeniku”, kaže.

Međutim, govori Klasić, “sve ove priče koje mi imamo u javnosti pokazuju duboku podijeljenost u društvu, ne toliko na odnos prema holokaustu nego prema NDH”.

“Svaki pokušaj umanjivanja krivice ustaškog režima i revizije prošlosti u tom smislu zauvijek prije svega ide na štetu žrtava ustaškog režima dakle govorimo i o Židovima, Romima, Srbima, prvenstveno, a i ne samo njima”, objašnjava Klasić.

Govoreći za Jutarnji list, povjesničar Tvrtko Jakovina rekao je kako bi bio skloniji rješenju u kojem bi spomenik bio na originalnom mjestu s kojeg je većina Židova bila odvožena u logore, a to je Studentski centar.

Foto: Anto Mazgan / Festival svjetske književnosti

Klasić na to odgovara da je takva rasprava potpuno nepotrebna jer su spomenik ili muzej simboličko mjesto.

“Spomenik ne mora biti na specifičnoj lokaciji da bi on progovorio o nekom događaju ili upozorio na neki događaj.”

“Sviđa mi se izvedba spomenika na holokaust u jednom nizozemskom gradu, gdje su vlasti pred svakom kućom ili zgradom iz koje su odvoženi Židovi postavljeni po jedan ili dva kofera koji podsjećaju na broj obitelji Židova s te lokacije”, navodi Klasić i upozorava da su mjesto ili datum su isključivo simboličkog karaktera.

Šali se pa kaže:”nit je Hrvatska državnost dobila 30. svibnja, pa se slavi”.

Antifašistički spomenici

Jedno od zastupničkih pitanja prilikom donošenja Zaključka o postavljanju spomenika bilo je i zašto se ne obnove i vrate antifašistički spomenici iz Zagreba, umjesto postavljanja novog.

Foto: Zagreb.info

Na to Klasić kaže da se te dvije ideje ne bi trebale dovoditi u sukobu.

“Apsolutna je civilizacijska sramota da je od 1990. do 2000. porušeno oko tri i pol tisuće anitfašističkih spomenika i sramota je da preko trideset godina kasnije većina tih spomenika, koji su maestralna djela svjetske važnosti, poput Bakićevih spomenika u Kamenskoj i na Petrovoj gori, nije obnovljeno, ali ja to ne bih dovodio u ili – ili situaciju”.

“Ja bih rekao da treba biti i jedno i drugo”, zaključuje povjesničar Hrvoje Klasić.

Komentari