U srijedu je u Zagrebu otkriven Spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima na Glavnom kolodvoru. Nakon godine dana čekanja, spomenik je predstavljen javnosti, ali tek nakon prijepora oko imena. Naime, naziv Spomenik Holokaustu u prvotnoj ideji isključivao je sve ostale žrtve rasnih zakona koji su provođeni u tadašnjoj NDH.
Jedan od onih koji se usprotivio isključivosti imena je i povjesničar Hrvoje Klasić, stoga je za Zagreb.info objasnio kako gleda na spomenik, što misli o lokaciji, te što je sa antifašističkim spomenicima koji su devastirani ili zaboravljeni.
Spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima
“Zagreb je do dan danas jedan od rijetkih velikih gradova u Europi koji nije imao spomenik ili muzej holokaustu, dapače muzej nema niti danas, stoga mislim da je u svakom slučaju dobra stvar da je dobio spomenik”, smatra povjesničar Hrvoje Klasić.
Oko spomenika bilo je vezano mnogo prijepora, a prvi i osnovni problem koji je odgodio njegovo postavljanje jest prijepor oko imena, a upravo je Klasić i podnio primjedbu vezanu za njegovo ime. Naime, Spomenik žrtvama Holokausta, smatra Klasić, isključuje i druge skupine koje su stradale tijekom nacističkog režima.
“Ja sam bio jedan od onih koji se nije slagao s formulacijom koja uključuje samo Židove jer imam osjećaj da bi se tada izbjegla ili umanjila uloga ustaškog režima u holokaustu jer za razliku od većine europskih zemalja u kojima je holokaust proveden od strane vojnih i političkih potreba Trećeg Reicha, u Hrvatskoj je holokaust velikim dijelom proveden od strane službenog aparata NDH”, objasni je povjesničar Klasić.
Promjena natpisa
U razgovoru za Zagreb.info, Klasić je izrazio zadovoljstvo što su u natpis na spomeniku uključene i žrtve ostalih nacionalnosti.
“Da ne bi ispalo da su samo nacisti u Hrvatskoj odgovorni za odvoženje Židova u koncentracijske logore, i van Hrvatske, trebalo je naglasiti i odgovornost ustaškog režima i drago mi je da je to uvaženo i da će to postojati i na samom spomeniku”, kaže.
Međutim, govori Klasić, “sve ove priče koje mi imamo u javnosti pokazuju duboku podijeljenost u društvu, ne toliko na odnos prema holokaustu nego prema NDH”.
“Svaki pokušaj umanjivanja krivice ustaškog režima i revizije prošlosti u tom smislu zauvijek prije svega ide na štetu žrtava ustaškog režima dakle govorimo i o Židovima, Romima, Srbima, prvenstveno, a i ne samo njima”, objašnjava Klasić.
Govoreći za Jutarnji list, povjesničar Tvrtko Jakovina rekao je kako bi bio skloniji rješenju u kojem bi spomenik bio na originalnom mjestu s kojeg je većina Židova bila odvožena u logore, a to je Studentski centar.
Klasić na to odgovara da je takva rasprava potpuno nepotrebna jer su spomenik ili muzej simboličko mjesto.
“Spomenik ne mora biti na specifičnoj lokaciji da bi on progovorio o nekom događaju ili upozorio na neki događaj.”
“Sviđa mi se izvedba spomenika na holokaust u jednom nizozemskom gradu, gdje su vlasti pred svakom kućom ili zgradom iz koje su odvoženi Židovi postavljeni po jedan ili dva kofera koji podsjećaju na broj obitelji Židova s te lokacije”, navodi Klasić i upozorava da su mjesto ili datum su isključivo simboličkog karaktera.
Šali se pa kaže:”nit je Hrvatska državnost dobila 30. svibnja, pa se slavi”.
Antifašistički spomenici
Jedno od zastupničkih pitanja prilikom donošenja Zaključka o postavljanju spomenika bilo je i zašto se ne obnove i vrate antifašistički spomenici iz Zagreba, umjesto postavljanja novog.
Na to Klasić kaže da se te dvije ideje ne bi trebale dovoditi u sukobu.
“Apsolutna je civilizacijska sramota da je od 1990. do 2000. porušeno oko tri i pol tisuće anitfašističkih spomenika i sramota je da preko trideset godina kasnije većina tih spomenika, koji su maestralna djela svjetske važnosti, poput Bakićevih spomenika u Kamenskoj i na Petrovoj gori, nije obnovljeno, ali ja to ne bih dovodio u ili – ili situaciju”.
“Ja bih rekao da treba biti i jedno i drugo”, zaključuje povjesničar Hrvoje Klasić.
