Karapandža o ratnim godinama: ‘Odjednom je postao problem što sam Stevo, a nisam Štef’

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Stevo Karapandža najpoznatiji je kuhar bivše države, a mnogi ga pamte po emisiji “Male tajne velikih majstora kuhinje”. Ovaj slavni chef već šest godina sa svojom suprugom umirovljeničke dane sretno provodi u Lovrancu, a ne krije da mu nedostaje Zagreb.  Dugo vremena živio je u Švicarskoj gdje je dulje od dva desetljeća imao uspješan restoran, a danas se pak veseli dolascima djece iz navedene zemlje.

Pandemija je dovela do smirivanja njegovih obaveza jer je do tada bio aktivan član raznih ocjenjivačkih žirija diljem svijeta. Kada ga vide, Karapandža mnoge prisjeti na odrastanje, a najdraže mu je kad mu kažu: “Ti si, Stevo, ‘kriv’ što sam išao za kuhara.”

“Dolazim u Zagreb, uvijek se prošećem Ilicom od Britanca, gdje mi stanuje punica, pa do Cvjetnog. Volim doći u Zagreb, samo sada je zbog korone uistinu sve drukčije. Bila je subota kad sam bio posljednji put, prekrasan dan, u centru je bilo iznenađujuće puno ljudi, neki s maskama, neki s plastičnim šalicama za kavu u ruci. Ali, nije to ona živost i žamor na punim terasama kafića, što daje poseban ugođaj i šarm centru našega glavnog grada. Da su normalna vremena, i ja bih bio obvezno svratio k Charlieju na espresso. Ovako, sve nekako otužno, neobično je i neprirodno vidjeti sva ta zatvorena mjesta i nadam se da će tome uskoro doći kraj”, ispričao je Karapandža za Večernji.

Otkrio je i kako se osjeća zbog činjenica da je zbog nacionalnosti postao nepoželjan u ratno vrijeme.

“Ja sam to zaboravio. Tih dana mi je bilo jako teško i pojmiti i prihvatiti što se događa. Razmišljao sam tada, da, Srbin sam po nacionalnosti, ali nisam za to kriv. Moja je obitelj stoljećima u Hrvatskoj, moja majka je Hrvatica. Prijatelji su mi našli u karlovačkim povijesnim knjigama pretka Mislava Karapandžu koji je 1715. imenovan knezom. Ali, koliko su te teme u mojoj obitelji stvarno bile važne, bolje rečeno nevažne, ilustrirat ću jednom epizodom koju sam dobro zapamtio. Bili smo u braku već tri godine, supruga trudna, sjedili smo na selu kod moje pokojne bake ispod loze, u hladovini, kad me ona upita: “A koje je vjere tvoja Renata?” Znači, nikog to nije zanimalo ni kad smo se zabavljali, ni kad smo se vjenčali, nego, eto, tek tog poslijepodneva kad je staroj baki iz nekog razloga to palo na pamet. Takve stvari mi nisu bile važne nikad, pa nisu ni danas, ali, da, bilo je teško suočiti se s činjenicom da je to nekim ljudima ključno”, otkriva Karapandža i dodaje kako mu je u to razdoblje otkaz došao preko noći što ga je jako pogodilo.

“Zagreb je bio moj grad, Intercontinentalu sam poklonio svoje momačke godine. Bio sam šef kuhinje u tom hotelu kad se otvarao, noći i noći sam prespavao u hotelskoj taverni jer bih radio do jedan, dva, a u šest sam morao biti nazad, pa da uštedim na vremenu. Srastao sam sa svim tim i onda se odjednom sve promijeni, postane problem to što sam Stevo, a nisam Štef. Mnogi su se znanci, pa i prijatelji, tih dana okrenuli od mene, neki su čak prelazili na drugu stranu ulicu da se ne bismo sreli. U takvoj je situaciji puno lakše kad vaša obitelj stoji iza vas. A ja sam imao tu sreću. Bilo je, naravno, i prijatelja koji su ostali uz mene. Pa i nekih koje nisam smatrao prijateljima, a itekako su se iskazali”, istaknuo je Karapandža.

Usprkos svemu, Karapandža ne krije da je najljepše razdoblje u životu proveo u Zagrebu.

“To je grad u koje sam naučio kulturu, odijevati se, upoznao suprugu. U Švicarskoj sam jedva čekao povratak”, zaključio je.


Komentari