Brojne situacije u zagrebačkim tramvajima svakodnevno snimaju nadzorne kamere.
Snimile su tramvajske kamere svađe između putnika ili pak one s vozačima i kontrolorima. Takve nimalo ugodne situacije ostaje zabilježene, a magazin Provjereno Nove TV donosi i snimke s nadzornih kamera ZET-a koje prikazuju nasilnike, pohotnike i osobe željne sukoba, s kojima se putnici susreću na dnevnim bazama.
Vozač tramvaja Marko Lustig svakog dana promatra putnike i njihovo ponašanje, no tvrdi kako nikad nije potpuno spreman na ono što ga ponekad dočeka. Tako je bilo jednog dana prošlog ljeta.
“Ušao je na prva vrata i odmah potražio žrtvu”
Vozač se prisjetio iznimno neugodne situacije
“Na trgu sam primijetio osobu koja je išla s trećih vrata na četvrta, unutra van, kao da je nekog tražila’, priča Lustig i dodaje da je muškarac koji je ušao na prva vrata samo tražio žrtvu. Najprije je ruku stavio na rukohvat odmah do jedne 16-godišnjakinje, a onda je i drugu ruku stavio oko nje i počeo se naslanjati na djevojku koja se više nije mogla pomaknuti nego se samo stisnula uz prozor. Vozač je shvatio da mora reagirati.
“Kad sam izašao iz kabine pitao sam je zna li tog gospodina. Ona je rekla da ne zna i onda je počela plakati. Onda je taj čovjek mene počeo napadati da što ja radim, šta ja imam od toga, što ja radim toj jadnoj curi i da ga pustim van. Rekao sam mu da ga neću pustiti dok ne dođe policija. To se kosi s mojim zdravim razumom, ne želim da moja kći ili bilo čija kći, bilo koja ženska osoba to proživljava. Ipak se radi o javnom gradskom prijevozu i ipak je na meni odgovornost da zaštitim te putnike na bilo kakav način”, kazao je ovaj vozač tramvaja.
Policija je privela nasilnika, unatoč pokušaju bijega. Ostali putnici nisu primijetili ili se nisu htjeli miješati, a Lustig tvrdi kako ga je sumnjivi muškarac zaintrigirao čim je ušao u tramvaj, a za slične je priče čuo i ranije od svoje djevojke. Iako ga je tog dana policija privela, Lustig kaže da isti nasilnik i dalje “operira” po zagrebačkim tramvajima.
Napad na putnicu
U Provjerenom je opisan još jedna nimalo ugodna situaciju u kojoj su i putnici morali reagirati. Bilo je to kad je muškarac pod vidnim utjecajem opijata ušao u tramvaj i iz čista mira napao jednu putnicu koja je ušla na idućoj stanici.
Vozačica tramvaja Dunja Kučak kaže da se ne obazire previše na sve što se u tramvaju događa jer je uglavnom skoncentrirana samo na ono što se događa ispred nje. Ipak, kako često gleda putnike koji u vozila ulaze i izlaze, tvrdi da može prepoznati ako dođe netko tko bi mogao raditi probleme.
“Mi već prepoznajemo te likove i primijetiš kad je ušao, kad je izašao. Netko od putnika uvijek dojavi ako se nešto u tramvaju događa. Mi u principu uvijek kažemo da ćemo reagirati, da ćemo zvati policiju ili naš centar i onda uspijemo uglavnom to mirnim putem riješiti da se nešto ne dogodi i ne izrodi’, rekla je Kučak.
Uz konflikte s drugim putnicima, najčešći su incidenti u kojima nastrada sam tramvaj. Putnici znaju lupati po vratima, staklu, pa čak ga i razbiti. Vozačica kaže kako ona ne doživljava sukobe s putnicima često, a to pripisuje i tome što je žena.
“Čak i ako dođe netko u pripitom stanju pa tu nešto dođe lupati na staklo i kad vidi da je žena, nekako kao da se smiri. On se baš mislio potući s jednim muškim i onda kad vidi da je žena kao da se smiri. Mogu reći da me u 10 godina nitko nije pokušao napasti“, zaključuje Kučak.
Opasni incidenti
Incidenti se nerijetko događaju kada su u pitanju događaji poput velikih nogometnih utakmica. Kamere su zabilježile sukobe navijača, pa čak i ulazak u tramvaj sa zapaljenim bakljama. Vozač Mario kaže da ni to nije najgore što je vidio. Između ostalog, bilo je tu i bombi, kalašnjikova, kubura, ispričao je. Mnogi se sjećaju slučaja iz travnja 2016. kad je na tramvaj koji je vozio prema Dubravi netko pucao iz zračnice. Srećom nitko od putnika nije stradao.
Nije sve tako crno, vozači tramvaja često svjedoče i lijepim događajima.
“Možda najbanalnija stvar bila je kad je čovjek ušao u noćni tramvaj i vozio se sa mnom, što me izulo iz cipela. Došao je do kabine i pokucao na vrata i ja sam mislio da me nešto treba. Otvorio sam vrata, a on mi daje 10 kuna. Kaže, ovo vam je 10 kuna za kavu, nikad se nisam ljepše i ugodnije odvezao od Dubrave do Remize. Ostao sam u šoku i prvo što sam pomislio da su skrivene kamere. Ljudskost, to je nešto što mi fali u ovom gradu’, zaključuje Mario Lustig.
