“Zemlja je s čovječanstvom privremeno obustavila suradnju, uvjerili smo se u to posljednjih tjedana. Sada imamo priliku za osobnu i globalnu inventuru, za promišljanje o našem načinu života, vrijednostima, prioritetima, za učenje o sebi.”
Tvrdi Renata Barić, psihologinja s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, koja vodi brigu i o brojnim hrvatskim olimpijcima, vodi nas kroz razmišljanja ali i savjetuje kako se priviknuti na novi život.
“Svi trebamo reprogramiranje i promjenu ponašanja, a prije svega promjenu mentalnog stava. Ovaj nas virus uči da nitko od nas nije otok, svi smo mi povezani i naše je ponašanje međuovisno – u negativnom smislu poput širenja bolesti, ali i u pozitivnom, poput empatije i podrške usprkos izolaciji. Ova je kriza donijela ogromnu količinu stresa s kojim dolaze i tipične emocionalne reakcije kojima se ljudi sa stresom suočavaju!“, kaže Barić.
“Vidjeli smo puno straha i tjeskobe, ljutnje i agresivnosti, sklonosti teorijama zavjere, etiketiranju i optuživanju, ali i empatije, zahvalnosti, podrške i povezanosti. Korona ostavlja trag na psihologiji populacije. Mnogi su izgubili svoje voljene, posao, strahuju od bolesti, neizvjesnosti, stranaca i pridošlica, vlastite ranjivosti i smrti. U početku smo poricali istinu u nevjerici (To se događa na drugom kraju svijeta. To je obična gripa), potom se ljutili (Krivi su Kinezi, 5G mreža), zatim se umirivali pregovarajući s višom silom (U redu, neki moraju umrijeti, ali to treba da bismo stekli opći imunitet). Sljedeća je faza mirenje sa situacijom koja ide od depresivne rezignacije do konstruktivnog prihvaćanja stvarnosti. Sve su te emocije normalne i potrebne da bismo mogli dići glavu i nastaviti dalje!“, dodaje.
Nema osobe koja se nije zapitala “A kako dalje? Što će biti s nama, s našom obitelji? Poslom? Kako nakon korone?” Vrlo vjerojatno više neće biti isto, niti u nama niti oko nas. Vraćanje u “normalan” život također može predstavljati novi proces suočavanja i značajne promjene. Mijenjaju se vrijednosti, naši životi i navike, naši domovi. Iako živimo digitalnu eru više no ikad, možemo očekivati potrebu za bijegom od urbanog kaosa i hektičkog životnog tempa te povratak prirodi i malim, običnim stvarima koje ćemo više cijeniti.
“To je dobro jer ćemo sreću gledati kroz više prozora, ne samo kroz postignuće i uspjeh što je obrazac modernog zapadnog čovjeka, već ćemo je uočavati u svakodnevnim životnim trenucima poput boravka u vlastitom uredu, vožnje bicikla s djecom ili kupnje sladoleda u omiljenoj slastičarnici i to ćemo nakon ove lekcije vjerojatno svi više cijeniti. Mijenjat ćemo se i u odnosu na svoju okolinu. Tu će se javljati podvojeni osjećaji, sreća zbog vraćene slobode, ali i dalje strah od nevidljive opasnosti. Možda se ljudi nikad više neće grliti na isti način, dodirivati stvari u svojoj okolini isto, maska će postati novi dress code. Trebat će dosta vremena da ova sjećanja izblijede, a istodobno će nas i čuvati!“, otkriva Barić.
Čovječanstvo je preživjelo i teže nevolje od ove na znatno nižoj razini napretka medicine i znanosti i u lošijim uvjetima.
Barić ističe da “kad ništa nije sigurno – sve je moguće. Kognitivna znanost dokazuje da između podražaja i reakcije postoji mali vremenski odsječak za obradu informacija i odabir odgovora. Možemo unaprijed odlučiti što nam je bitno i kako želimo djelovati, to primjenjivati svakodnevno i tako mijenjati mentalne navike a s tim i ponašanje. Živčani putevi koji se češće aktiviraju lakše reagiraju u sljedećoj situaciji. Sami stvaramo drugačiji unutarnji svijet birajući pozitivniji mindset, aktivirajući neurone, reprogramirajući um ljekovitim optimizmom naspram brige i straha. To praktično znači kreirati osobni okvir željene promjene i postepeno je ostvarivati!“
U predstojećim danima bit će izazov oduprijeti se zamci “što ako..” mišljenja. “Tu pomaže usredotočavanje na sadašnjost te zahvalno, s blagošću i dobronamjerno, obraćanje samom sebi. Trebamo biti odgovorni, ali i spremni dati i primiti podršku, suosjećanje i pomoć jer time čuvamo i sebe i druge, mijenjamo sebe i svoj unutrašnji svijet, našu sadašnjost, ali i budućnost. Bit će kako će bit i nekako će sigurno bit, no bit će zasigurno upravo onako kako to mi sami odaberemo i odradimo!“, zaključuje.
