Kada zagrebački rotori izgube smisao: ‘Investicija u rekonstrukciju remetinečkog rotora promašena je i preskupa’

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Imaju li uvijek i svugdje smisla rotori kao sigurno rješenje za smanjenje prometne opterećenosti, pitanje je koje je postavila HAK-ova revija doc.dr.sc. Marku Ševroviću predstojniku Zavoda za prometno planiranje zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti.

Smatra Ševrović kako kružni tokovi nikako nisu sigurno rješenje za mjesta na kojima se kreće velik broj pješaka, a za primjer takvog ‘lošeg rješenja’ navodi kružni tok ispred Arene Zagreb.

Foto: HAK

“Načelno, kružni tokovi nisu dobra rješenja na mjestima gdje se očekuje puno pješaka, primjer za to je kružni tok ispred ulaza u Arenu Zagreb, koji u trenucima održavanja nekih događanja u sportskoj dvorani bude potpuno blokiran pješacima i predstavlja apsolutno neprimjereno rješenje”, govori za Reviju HAK doc. dr. sc. Marko Ševrović.

Foto: Wikimedia Commons

Na pitanje postoje li još neki rotori koji su se na prvu činili kao odlična ideja, ali se s vremenom ispostavilo da tako nije, Ševrović navodi primjer remetinečkog rotora.

“Primjerice, prilikom rekonstrukcije rotora u Remetincu prometna struka zagovarala je potpuno drugačije, jeftinije rješenje s kružnim tokom u razini uz eventualnu izgradnju tzv. Jarunskog mosta”, navodi Ševrović.

Kako ‘rotor’ može funkcionirati najbolje vidjelo se tijekom samog izvođenja radova, kad je izrazito dobro osmišljenom regulacijom prometnih tokova tijekom trajanja radova gužva praktički nestala, rekao je Ševrović.

“Mišljenja sam i danas kako je investicija u rekonstrukciju remetinečkog rotora promašena i preskupa te kako nije donijela značajnije benefite građanima Zagreba. Za Zagreb bi bilo kudikamo bolje da smo taj novac usmjerili u razvoj javnog prijevoza, uključujući i prigradsku željeznicu, biciklističke i pješačke infrastrukture te poticanje održive mobilnosti”, smatra Ševrović.

Problemi remetinečkog rotora

Podsjetimo, Ševrović je i prije dvije godine, kada je završena obnova remetinečkog rotora teška preko 300 milijuna kuna, nabrojao sve loše točke te obnove.

Smatra Ševrović da je prilaz kojem se penje prema kružnom toku nepregledan, a od ograda se ne vide automobili u rotoru. Navodi i kako po pitanju prometne sigurnosti situacija nije ništa bolja, čak ni zbog postavljanja semafora.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

“Kada se prilazi rotoru, puno ranije i kvalitetnije treba napraviti horizontalnu i vertikalnu signalizaciju, tako da vozači unaprijed znaju gdje se treba prestrojiti. Imate primjer kada idete iz smjera Lučkog prema rotoru. Ljudi nisu svjesni toga da dvije trake vode u tunel, a da se moraju odvojiti desno da bi išli na sam rotor. I font na znakovima je presitan”, kaže Ševrović za Tportal.

Također, navodi Ševerović kako nisu dobro izvedene niti pristupne ceste, a i problem metodologije brojanja vozile za računanje opterečenosti, nije dobar, jer kaže Ševerović – u gradu su brojali samo vozila koja prolaze kroz rotor, a nisu gledali širu sliku okolnih prometnica koje utječu i na stanje unutar rotora.

Smatra Ševerović i da je grad u trenutku odlučivanja rekonstrukciji remetinečkog rotora ima dvije opcije, poslušati Građevinski fakultet i Fakultet prometnih znanosti, no:

“Gradonačelnik je imao dvije suprotstavljene strane: Građevinski i Prometni fakultet. On je u tom trenutku odabrao Građevinski. Je l’ napravio dobru stvar? Odgovorno tvrdim da nije”, zaključuje Ševerović.

Komentari