Zagrepčani koju su danas rođeni, već će biti u starijoj životnoj dobi, Arena će biti derutna građevina na rubu grada – a Zagreb i država još će uvijek isplaćivati milijune na godišnjoj bazi…
Hrvatska će ove godine biti jedna od zemalja domaćina svjetske košarkaške smotre – Europskog prvenstva u košarci 2015. godine. Upravo tim povodom, grad Zagreb izdvojit će gotovo milijun kuna, točnije 988. 625 tisuća kuna za pomoć financiranja troškova radova na preinakama unutar ARENE ZAGREB . Podsjetimo, u rujnu prošle godine u Španjolskoj, održano je glasovanje o domaćinu Eurobasketa naredne godine.
Između ostalih, odlučeno je kako će zemlja domaćin jedne skupine biti upravo Hrvatska (Zagreb), a tu su se našle i Latvija (Riga), Njemačka (Berlin) i Francuska (Montpellier), dok će velika završnica biti odigrana u Francuskoj (Lille). U Hrvatskoj će se odigrati 15 utakmica, a sve će biti igrane upravo u Zagrebu, točnije Areni.
Košarkaško prvenstvo je na rasporedu u rujnu, a nastupit će ukupno 24 reprezentacije, u sustavu koji je jednak onome na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Zanimljivo je kako se za domaćinstvo kandidiralo osam zemalja, a nisu prošle Turska, Izrael, Poljska i Finska. Europsko se prvenstvo trebalo održati u Ukrajini, no zbog loše sigurnosne situacije, potraženo je novo rješenje.
Arena ne može plaćati režije, a u nju uloženi milijuni eura
Međutim, ovo nije prvi milijun usmjeren prema uređivanju ovog sportskog objekta. Naime, gradnja šest dvorana koje su izgrađene za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009. stajala nas je 277 milijuna eura (da, nas jer sve to plaćaju građani), dok ćemo za njih platiti čak 581 milijun eura.
Sjetimo se samo prizora kada su nasmiješeni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, Ivo Sander i Ivano Balić zakopali kamen temeljac za Arenu Zagreb koja će građane Zagreba i Hrvatske, jer sve troškove plaćaju po pola, u konačnici stajala 238 milijuna eura. Čini se, nije Arena jedina ovakva investicija i kako je upravo sport, preciznije sportski objekti – idealan način za nabijanje nerealnih cijena koje su po procjenama struke, dva do tri puta veće od one realne cijene.
Nemalo puta se govorilo kako je upravo Svjetsko rukometno prvenstvo bilo samo savršeni alibi za poprilično sofisticiranu prevaru koju su osmislili građevinski lobi i visoka politika, dok su mediji i sportaši bili samo pomoćni kotačići koji su učinili sve kako bi u očima javnosti opravdali granju ovih ”veličanstvenih objekata”…
Umjesto škola, vrtića, izgradnje komunalne infrastrukture u nekim zagrebačkim kvartovima koji i dalje nemaju vodovod i kanalizaciju, uređenja i opskrbe bolnica, diljem niču megalomanske sportske dvorane koje većinu vremena doslovno zjape prazne, dok u nekim gradovima nisu čak ni dovršene. Prazne dvorane, baš kao i državni proračun. Čini se, dijagnoza megalomanije (patološko precjenjivanje sebe samog, svojih sposobnosti i mogućnosti) može se dijagnosticirati Republici Hrvatskoj, a samim time i glavnom gradu. Velike fontane, sportski objekti, uređena jezera… Veliko je i vidi se pa će se pobrati i pozitivni politički bodovi i ona poznata: ”On stalno nekaj dela!”.
Male poplavljene ulice i smrad kanalizacije – tko bi, uostalom, primijetio rješavanje jednog takvog problema?
