Jeste li se ikada pitali kako će porcija ćevapa izgledati 2030.? Sve se mijenja!

Pixabay

Od farme do vilice (From Farm to Fork), ili po “naški” od polja do stola, jedna je od najvažnijih strategija Europske unije, a podrazumijeva prelazak na održiv prehrambeni sustav kojim se štiti sigurnost opskrbe hranom te se osigurava pristup zdravim namirnicama koje potječu sa zdrave zemlje.

Plan je, naime, smanjiti ekološki i klimatski otisak prehrambenog sustava, povećati njegovu otpornost, zaštititi zdravlje građana i osigurati egzistenciju gospodarskih subjekata.

Ovaj plan podrazumijeva i smanjenje upotrebe i rizika od pesticida za 50%, smanjenje upotrebe gnojiva za najmanje 20%, ali i prodaje antimikrobnih sredstava za životinje iz uzgoja i akvakulturu za 50% te za prakticiranje ekološke poljoprivrede na 25% poljoprivrednih zemljišta, piše agroklub.

Sudeći po tome, bit će to težak put, posebno za farmere.

A kako će izgledati porcija ćevapa?

Nedavno je talijanski Politico dao zanimljiv prikaz kako će izgledati cheesburger 2030. godine prema strategiji F2F. Možda bi vam bolje sjeli ćevapi, a dođe skoro na isto. Ukratko – pecivo će morati biti svježe, ne smrznuto, iz lokalne pekarnice koja će ih pripremati od domaćih žitarica. Meso će sadržavati biljne proteine ili one koji dolaze iz drugih životinjskih izvora kao što su kukci, kako bi se smanjila konzumacija crvenog mesa.

Želite li pojesti tradicionalne ćevape, porcije će biti vrlo vjerojatno puno manje, ili će uključivati pileće meso. U slučaju da ga jedete s vrhnjem, znat ćete odakle dolazi, a bit će, naravno, domaći, lokalni. Luk, kao i drugo povrće će biti neizbježno i u velikim količinama. Dodaci poput ajvara, tartar umaka i drugi, imat će smanjeni udio soli, šećera i nezdravih sastojaka.

Europljani će morati znatno mijenjati prehrambene navike.

Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu, članica Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te zamjenica u Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane ENVI, komentirala je navedene promjene. Kaže pritom kako uravnotežena prehrana i preporuka da ne treba pretjerivati s mesom nije ništa novo te da se naše zdravstveno stanje itekako može poboljšati balansiranijom prehranom.

“Naposljetku, radi se o preporuci, nitko nam ne može zabraniti da jedemo meso. Ekološke organizacije su zapravo vrlo nezadovoljne strategijom u tom pogledu, zamjeraju Europskoj komisiji što nije voljna poduzimati direktne mjere poput smanjenja poticaja za stočarstvo”, naglašava.

Postavlja se, međutim, pitanje jesu li europski potrošači spremni na promjene i to u trenutku pandemijske krize?

Borzan otkriva kako se prema istraživanju vezanom uz ovu strategiju, a kojeg je prije nekoliko dana objavila krovna europska organizacija za zaštitu potrošača BEUC, čini da jesu. Dvije je trećine ispitanika, naime, izjavilo kako je spremno mijenjati prehrambene navike radi očuvanja i zaštite okoliša. Pri tom su  najspremniji bacati manje hrane, kupovati sezonsko i domaće te jesti više voća i povrća. Kao najveće prepreke vide cijenu, manjak informacija i težu dostupnost održivih prehrambenih opcija. “Za pretpostaviti je kako je pandemijska kriza značajno ojačala percepciju važnosti domaće proizvodnje i dostupnosti hrane”, komentira Borzan dodajući tome kako su ciljevi strategije postavljeni za 2030., a korona virus ćemo, nada se, pobijediti što je prije moguće.

“Svi razlozi radi kojih je pokrenut Europski zeleni plan i radi kojih EU želi postati održivija nisu s koronom nestali. U sljedećih par godina Europska komisija će poslati 27 zakonskih i političkih prijedloga u Parlament i Vijeće, koji će raditi na izmjenama i dopunama. Jednom kad taj proces završi, svaka od tih mjera će imati rok primjene kako bi se državama članicama i sektoru dalo vremena za pripremu i prilagodbu.”

Što se tiče cjelokupne strategije, Borzan kaže kako ona nije opravdana u slučaju da smo pesticide, antibiotike i umjetna gnojiva do sada koristili odgovorno te ukoliko njihova upotreba nije imala negativan utjecaj na okoliš i naše zdravlje.

“Znanost i istraživanja nažalost pokazuju da to nije tako i da je intenzivna poljoprivreda ostavila itekakvog traga. Jedan od primjera su superbakterije otporne na sve poznate antibiotike. Ipak, naivno je smatrati da se hrana može u potrebnim količinama proizvoditi bez sredstava za zaštitu bilja, zdravlja životinja i obogaćenje tla, no njihova upotreba se treba učiniti održivijom”, poručuje Borzan istaknuvši kako nisu sve europske zemlje na istoj početnoj poziciji.

“Neke su u boljem stanju što se tiče održivosti proizvodnje hrane, bilo planski, bilo neplanski. Strategija to izrijekom navodi i borit ću se da mjere budu u skladu s tim, to je bitno za Hrvatsku jer je naša poljoprivreda još u tranziciji.”

 


Komentari