Jedan od najzagrebačkijih kultnih filmova nakon 50 godina dobiva drugi nastavak: Perica je već ‘veliki’, a gospon Fulir ponovno šarmira zagrebačkim ulicama!

Facebook

“O, Marijana, slatka mala Marijana! Tebe ću čekat’ ja dok svane dan”, zapjevali su jučer Mirjana Bohanec Vidović i Otokar Levaj, koji glumi brata gospodina Fulira, na snimanju prve scene serije “Dnevnik Velikog Perice”, kao nastavka kultnog filma “Tko pjeva zlo ne misli”, smimljenog prije točno 50 godina. Produkcija je to Croatia filma koji seriju snima za HRT.

Redatelj serije je Vinko Brešan, autor Albino Uršić, a scenaristi su Renato Baretić, Emir Imamović Pirke i Albino Uršić.

“Bude se sjećanja na taj divan film i divan posao koji smo tada odradili u suradnji s Krešom Golikom. Fale mi moji prijatelji, Relja, Mia i Franjo, i žao mi je da ih više nema da zajedno igramo i ovu seriju. Ali nadam se da će i ovo biti jako interesantno publici. Scenarij je jako zgodan, a opet i pjevamo. Veselim se i poslu nakon dugo vremena. Sjajno je raditi s gospodinom Brešanom i kolegama koji su odlični glumci. Za mene u ovim godinama je ovo jedan veliki događaj”, rekla je gospođa Bohanec Vidović nakon uspješno snimljene prve scene za Jutarnji list.

Snimanje je počelo u privatnoj kući na Mlinarskoj cesti u Zagrebu, a to je tek jedna od oko 35 lokacija na kojima će se snimati serija. Procjenjuje se da će filmska ekipa uspjeti obići sve te lokacije i imati materijale do kraja kolovoza, a “Dnevnik velikog Perice”, inače prvi takav projekt koji je nakon koronakrize počeo u Hrvatskoj, se na malim ekranima očekuje u jesen 2021. godine.

Kuća u kojoj se serija snima pravi je vremeplov u sredinu 60-ih godina, odnosno u 1964. godinu.

“Baš zbog te konkretne vremenske odrednice je bilo prilično izazovno napraviti autentičnu atmosferu”, kaže scenografkinja Željka Burić te nastavlja: “To su bili počeci modernizma, kasne 60-e su estetski već prilično drugačije”, kaže, dodajući tome da se u to vrijeme grad već počeo razvijati, prešao je prugu, i počele su se graditi zgrade u današnjoj Vukovarskoj, a tadašnjoj Ulici proleterske brigade.

“Bilo mi je važno da se lokacijski izvučemo iz Gornjeg grada, u kojem je napravljen film. A to nam je odgovaralo i scenaristički jer imamo vojna lica, miliciju, likove koji se uklapaju u neke tada čak i periferne dijelove grada”, priča scenografkinja Burić.

Stan u kojem su počeli snimanje je, kaže, kopija originalnog stana iz filma, ali 30 godina nakon. Stan su iznajmili potpuno prazan, a za snimanje ga opremili s između 2500 i 3000 predmeta, a koje su mjesecima nabavljali u pohodima na Britanac, Hrelić, oglasnike svih vrsta i stare kuće koje su na prodaju.

“Mjesecima smo tražili neke stvari, a puno su nam pomogli i iz Muzeja grada Zagreba, gdje čuvaju neke od predmeta iz originalnog filma. Nisu to novčano vrijedni predmeti, ali sentimentalno jesu. Ovo nam je prva, ali i najintimnija lokacija snimanja jer tu žive glavni junaci pa prostor puno govori o njima”, kaže.

Otkriva da će se, što se tiče gradskih lokacija, film među ostalim snimati i na mjestima na kojima je nastajao “Proces” Orsona Wellesa, sniman 1961. i 1962.
“Tako da su neke od lokacija reminiscencija na taj film, u kojem je malu ulogu imao i Relja Bašić. Takve bi detalje teško primijetio prosječni gledatelj, no zanimljivo ih je znati”, zaključuje Burić.

 

Komentari