Ivana Martek je mama malenog dječaka s kojim je imala vrlo težak put do začeća, ujedno je i udomiteljica još jednog dječaka. Diplomirana je trenerica, radi u fitness centru, s dječacima obožava provoditi vrijeme u igri i svemu dječjem, onako kako to i već ide s mališanima te dobi.
Iako je tek zagazila u četrdesedete suočila se s puno prepreka, od nemogućnosti trudnoće, pobačaja, potpomognute oplodnje, a kruna njenih napora je prekrasan dječak kojem je šest godina. Kada je poželio brata ili sestru, mama je ipak odlučila da ne može više, pa se zajedno s tatom odlučila na jedan vrlo plemenit i nesebičan čin – udomljavanje. Upravo zbog toga, sada ih je četvero, a ne troje, a o tome kako je odgajati djecu u Zagrebu, kakav je bio put do udomiteljstva, a kakav do trudnoće, ispričala je u intervjuu za Zagreb.info.
Vaš roditeljski put nije bio lak, pobačaji i četiri ciklusa umjetne oplodnje, od čega je tek posljednji na teret HZZO-a rezultirao uspješnom trudnoćom, obilježili su vaše roditeljske početke, možete li nam ispričati malo o tome.
Moj roditeljski put nije bio niti lagan niti tipičan i cijelo to iskustvo prvo me je slomilo, a zatim izgradilo u čvršću i staloženiju osobu. U svojim kasnim dvadesetim morala sam prihvatiti činjenicu da ako želim dijete moram djelovati odmah. Prvo sam bila na laparoskopskoj operaciji gdje su otklonjeni mogući problemi i nakon podužeg oporavka uslijedila su ogromna razočaranja. Svaki mjesec ti iznova želiš, nadaš se toj trudnoći i to polako preuzima tvoj život.
Neminovno padaš u razna depresivna stanja i tu veza između dvoje ljudi mora biti jaka jer to nije stres koji dođe i ode nego se svaki mjesec vraća sa sve većim intenzitetom. Ako nešto ne ide po planu onda promijeniš plan tako da sam sama inzistirala da što prije počnemo s potpomognutom oplodnjom. Tu isto ima dosta čekanja i silna priprema da bi se uopće počelo s procesom. Kako nisam znala ništa o samom postupku istraživala sam na netu i došla na ideju da snimim video koji će pomoći svim ženama i muškarcima koji su puni pitanja, a odgovora je malo. Nikada neću razumjeti zašto bi to bila sramota ili tabu tema. Snimala sam sve na tom putu želeći edukativno djelovati i baš tim videom sam dotakla mnoga srca koja prolaze kroz istu priču.
Postoji li dovoljna institucionalna podrška prilikom potpomognute oplodnje?
Što vam je olakšalo, a što otežalo taj proces?
Ako uzmemo u obzir dužinu trajanja tih postupaka i česta izbivanja s posla velika podrška su mi bile radne kolege i uprava fitnessa u kojem radim. Često žene nemaju potporu poslodavca te su prisiljene birati između karijere i majčinstva.
Kako ste se odlučili na udomljavanje dječaka?
Nakon što je moj youtuber počeo iskazivati želju za bratom ili sestrom počela sam opet razmišljati o Petrovoj bolnici i procesima, ali NE. Nisam više željela ulaziti u taj začarani krug nade, straha, razočaranja. Bila sam svjesna činjenice da Dječji domovi u Hrvatskoj rade izvan svojih kapaciteta i samim time djeca koja se moraju izdvojiti iz problematičnih obitelji nemaju kamo. Nije mi imalo smisla prolaziti procese, a toliko je već rođene djece koja trebaju pomoć.
Udomiteljstvom ti djetetu pomažeš odmah i naša ljudska dužnost je brinuti o djeci o kojoj nema tko brinuti. Prije više od godinu dana udomili smo dječaka iz jedne romske obitelji koji je već duže vrijeme bio smješten u dječjem domu. Sam taj proces nije toliko kompliciran kao što mnogi zamišljaju. Postoje određeni dokumenti koji se moraju sakupiti te proći psihološka testiranja i tečaj za udomitelje. Na području Zagreba, a i ostalih dijelova Hrvatske postoji značajan nedostatak udomitelja – stoga u svaku slobodnu udomiteljsku obitelj u vrlo kratkom vremenu se djeca smještavaju.
Vaša karijera je u sportu, uspijevate li uskladiti privatni i poslovni život?
Koliko je teško, odnosno lako, biti majka danas u Zagrebu, uzevši u obzir da imate dvoje djece i karijeru.
Ušavši u 40-e godine s dvoje male djece sada ubirem plodove svog prijašnjeg rada i idem linijom manjeg otpora. Vježbam svaki dan ranom zorom u fitnessu te nakon toga odradim svoju smjenu i tek onda počinje dječji show. Dio mog posla je i snimanje raznih reklama vezane uz sport i prehranu tako da me to sve održava vitalnom i spremnom za nove izazove.
Kako ste zadovoljni društvenim životom za obitelj s malom djecom u Zagrebu?Pretpostavljam da vas najviše zanimaju parkići, ali i sportski sadržaji.
Zagreb je bogat dječjim sadržajima i naprosto uživam u toj činjenici da mogu djecu voditi na razna kulturna i sportska događanja. Vrlo smo aktivni po tom pitanju i želim djeci priuštiti sve što mogu da proširim njihove vidike i izgradim kvalitetne ljude za bolju budućnost.
Pročitala sam da ste rođeni u Bjelovaru, koje su razlike između vašeg rodnog grada i Zagreba? Pretpostavljamo da je doma uvijek najljepše.
Rođena sam u Bjelovaru i doselila sam se u Zagreb prije 20ak godina prvenstveno radi fakulteta i karijere. Razlika između ta dva grada je u to vrijeme bila velika u smislu mogućnosti za osobni rast. Imala sam osjećaj da u Zagrebu mogu postati što god poželim jer mi pruža tu platformu za rast i razvoj. Sada i Bjelovar pruža mnogo više i postao je grad u koji se ide studirati, a ne iz kojeg se odlazi.