Istražili smo koliko doktora zagrebačkih bolnica odbija raditi pobačaj, neki taj podatak skrivaju

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj su u 2020. godini napravljena 2.594 legalno inducirana pobačaja. Prema zakonu, žena bez dozvole Povjerenstva može obaviti pobačaj do 10 tjedana starosti ploda.

Izvještaj HZJZ-a, navodi da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije i Statističkog ureda Europskih zajednica (Eurostat), RH ima nižu stopu prijavljenih legalno induciranih pobačaja na 1.000 živorođenih od susjednih zemalja i prosjeka Europske unije.

Također, žene u Hrvatskoj se sve manje odlučuju za pobačaj pa je tako ta stopa u konstantnom padu još od 2005. godine. Za primjer, broj pobačaja u 2010. godini iznosio je 4.043, dok je 2019. godine bio 2.703.

Ujedno, legalno inducirani pobačaji, dakle oni koji se rade na zahtjev žene i do 10. tjedana starosti ploda, zauzimaju 34,7% ukupnih pobačaja, dok je 36,5 posto učinjeno zbog ostalih abnormalnih produkta začeća.

U Hrvatskoj žene rade najčešće pobačaj rade u dobi od 30 do 34 godine i u 35,5 posto slučajeva udane su i nemaju djece, prema podacima od prošle godine.

Žene u raljama priziva savjesti

No, da bi žena u Hrvatskoj obavila pobačaj postoji nekoliko prepreka koje mora svladati. Prva i najveća, ne računajući one intrinzične i društveno osjetljive razloge, jest priziv savjesti liječnika.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Naime, nedavno je feministički kolektiv Faktiv objavio kako u jedinoj bolnici u vlasništvu grada Zagreba – sv. Duh, ne obavljaju pobačaji upravo zbog – priziva savjesti. Na upit koji su poslali u bolnicu, KB Sv. Duh su odgovorili:

“U Bolnici se ne obavljaju pobačaji na zahtjev, radi priziva savjesti svih specijalista ginekologa Klinike za ginekologiju i porodništvo.”

U tom slučaju, kada se žena, u već dovoljno osjetljivom stanju odluči na prekid trudnoće, iz Sv. Duha je šalju u druge bolnice. S obzirom da je ta bolnica u vlasništvu grad u Faktivu su se zapitali “kako (je moguća) činjenica da u jednoj javnoj bolnici nijedan liječnik ne radi pobačaj na zahtjev, direktno ne znači ugrožavanje života žena”. Jasno, podrazumijevalo se na ranije spomenute osjetljive društvene i osobne razloge zbog kojih se i žena odlučila na pobačaj.

Priziv savjesti u drugim bolnicama?

“U KB Merkur obavljaju se socijalno indicirani prekidi trudnoće na zahtjev”, odgovorili su na upit Zagreb.info.

Priziv savjesti potpisalo je pet liječnika specijalista ginekologije i opstetricije i jedan specijalizant ginekologije i opstetricije.

2019.godine obavljeno je 371 socijalno induciran prekid trudnoće na zahtjev, a 2020. godine obavljeno je 374 socijalno indicirana prekida trudnoće na zahtjev.

U KB Merkur je, prema podacima na web stranici, zaposleno šestero liječnika na specijalizaciji ginekologije i opstetricije.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

U KBC-u Sestara milosrdnica, popularnoj Vinogradskoj, odgovorili su nam da se na priziv savjesti 15 liječnika specijalista ginekologije i opstetricije.

Upite smo poslali i u KBC Zagreb odnosno Petrovu bolnicu i Sv. Duh, ali nam nisu odgovorili, niti nakon poslanog podsjetnika.

Zašto priziv savjesti postoji?

U lipnju ove godine Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor i Hrvatski liječnički sindikat uputili su medijima izjavu u kojoj se protive pokušaju ukidanja priziva savjesti, a zbog sadržaja prijedloga Rezolucije o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u, u kojem se govori o prizivu savjesti u medicini.

Ukratko, najvažnije strukovno – liječničke udruge protive se ukidanju statusa priziva savjesti jer se slažu da takva mogućnost ne ugrožava zdravstvena skrb ženama.

„Liječnik ima pravo na priziv savjesti ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrožava život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno obavijestiti nadređene i pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke“, napominju liječničke udruge.

No, i dalje nisu riješili problem, sasvim hipotetske naravi, u kojem se u jednoj velikoj bolnici ne obavljaju pobačaji, već se žene, u nesigurnim uvjetima šalju u druge bolnice. Imajući u obzir da se legalan pobačaj u Hrvatskoj može obaviti do 10. tjedna starosti ploda, a uzevši u računicu da se trudnoća najčešće otkriva s četiri tjedna starosti ploda, možemo zaključiti da su žene i ovoga puta nepravedno diskriminirane, a što je najžalosnije – prepuštene same sebi.

Iako se žene za legalne pobačaje, u većini slučajeva, odlučuju udane i bez prethodne djece, to i dalje ne opravdava činjenicu da gradska bolnica Sv. Duh nema na raspolaganju niti jednog liječnika koji bi obavio taj, legalni i zakonski zajamčen, zahvat.

Također, dovode se u pitanje strukovno – liječničke udruge koje nisu ponudile rješenje tog problema, već samo zazivaju svoje zakonski zajamčeno pravo priziva savjesti i tako dovode u pitanje zakonski zajamčeno pravo – žena.

Komentari