ISPOVIJESTI GRAĐANA IZ PORUŠENIH DOMOVA: ‘Strašno je, ali da smo otišli još uvijek se ne bi ništa pokrenulo’

Foto: privatna arhiva

Od potresa u zagrebu prošlo je već  više od četiri mjeseca, a neki ljudi još uvijek nemaju svoj krov nad glavom. Mnogi stanovnici najoštećenijih zgrada još se uvijek nalaze u studentskom domu na Cvijetnom naselju, dok su drugi utočište pronašli kod prijatelja i rodbine.

No, za neke građane napuštanje svojih domova, ma koliko god oni oštećeni bili, nikada nije bila opcija. A takvih je najviše na Gornjem gradu, dijelu centra u kojem su zgrade najstarije i gdje je najveći postotak onih koje su dobile crvene naljepnice.

Jedna od njih je i Retana Tolić koja je sa svojom obitelji od prvog dana nakon potresa ostala u svojoj porušenoj kući neposredno uz kamenita vrata.

“Mi cijelo vrijeme živimo u našem stanu. Bilo je strašno, i još je uvijek strašno, ali nismo nikamo išli. Da nismo sami nešto pokrenuli dan danas se ne bi ništa dogodilo, zato što je to privatna kuća i spomenik kulture“, započinje Renata.

Njihova je zgrada u potresu doslovno ostala bez čitavog krova, koji se urušio i u jedan dio njihovog stana. Porušila su im se četiri dimnjaka i zabatni zid a sve je na kraju zvučalo i izgledalo kao da je zgrada bombardirana, priča Renata. Kako nisu imali nikakve pričuve u GSKG jer su jedini vlasnici zgrade, morali su sami pokrenuti hitnu sanaciju krova.

“Prvi tjedan smo zvali sve moguće institucije – od Zavoda za zaštitu spomenika kulture, i one hitne intervencije i svašta nešto, međutim nikakav povratni poziv ni odgovor nismo dobili. Naša zgrada spada u one koje bi se trebale najhitnije sanirati. Jedina povratna informacija koju sam dobila od zavoda za zaštitu spomenika kulturi je da mi ne smijemo ništa dirati jer je to zaštićeno dobro. No, da nismo radili ništa za krovom, uz sve ove kiše vode bi bilo i u prizemlju i u podrumu jer krova maltene nije bilo. Onda smo nakon tjedan dana tuge jada i bijede skupili ekipu i sami sanirali koliko smo mogli. Naravno nije to isti krov kakav je bio ali je sigurno, jer bi sada još bili i potopljeni”, rekla je.

Kada su statičari konačno pokucali na njihova vrata nekoliko dana nakon potresa, nisu mogli vjerovati da je Renata s obitelji ostala boraviti u toj zgradi. Rekli su im da bi se u slučaju još jednog malo jačeg potresa zgrada mogla potpuno urušiti. No izbora kaže, nisu imali. Osim što i ona i suprug nezaposleni, on se nekoliko dana prije potresa vratio iz bolnice nakon pretrpljenog moždanog udara.

Zbog toga će uređenje stana još trebati pričekati, a ona, suprug i njihova kćer za sada su se skučili u jedini dio stana koji je pretrpio manja oštećenja. Krov su pokrili s limenim pločama jer novaca za više nisu imali, a i tu su im financijski pomogli prijatelji i rodbina jer bi bez njihove pomoći sada još uvijek bili bez krova nad glavom.

“Osjetili smo jako i sve ostale potrese, pa evo i ovaj koji je bio neki dan. Točno osjetimo jer se potrusi malo sa stropa ili nešto. Ali ipak mislim da nije riješenje otići”, zaključila je.

Iskreno je dodala i da od države sada ne očekuje ništa, no ipak se nada nečemu. Iako su jako razočarani kada vide koliko dugo se obnova Zagreba odgađa, trude se ostati pozitivni.

Znatne su štete pretrpjeli i građani Markuševca o kojima se mnogo manje priča. Jedna od njih je i Gabrijela Hrženjak koja se također vratila u svoj oštećeni dom, no srećom, njena je kuća dobila samo žutu naljepnicu.

“Nakon potresa sam neko vrijeme bila kod tete no na kraju sam se vratila u kuću. Dugo je biti kod nekoga, dugo je razdoblje prošlo kako se ništa nije pokrenulo a čovjek se mora vratiti doma”, rekla je.

Žutu je naljepnicu dobila zbog krovišta, nadignutog poda i puknuća na fasadi i temeljima, što baš i ne spada u blaža oštećenja. Statičari su joj samo poručili da proba čim manje hodati oko krovišta. Zbog svega se toga, priznaje, ne osjeća baš dobro živjeti u toj kući.

“S obzirom na to da se tlo još uvijek miče, evo i zadnjih par dana su opet bili potresi, vi nikad ne znate hoće li biti nešto malo jače. Svi ovi naknadni potresi stvaraju dodatna oštećenja. Dosta tih pukotina je nastalo od naknadnih potresa ili su se pokazale kad se tlo počelo još pomicati”, ispričala je Gabrijela.

Njenu kuću nakon prvog brzinskog pregleda nitko nije došao još jednom provjeriti, iako se šteta sa svakim novim potresom vidljivo povećava. Za razliku od Renate, ona nije krenula s obnovom i čeka donošenje zakona.

“Probala sam sama dići kredit u banci pa su mi rekli da za zasada nemam pravo jer živim sama i imam jedno primanje, tako da moram čekati kako će se sve razvijati. Rekli su mi da se javim za tri mjeseca i sad čekam”, kaže.

Dodaje i kako na žalost živimo u Hrvatskoj gdje većina građana nema mogućnost dati odjednom ogromnu količinu novaca da bi se nešto popravilo, i zbog toga joj grozno to ‘pljuvanje’ po zagrepčanima. Od zakona najviše očekuje omogućavanje povlaštenih kredita kako bi mogli sami financirati obnovu svojih nekretnina.

 

Komentari