Kada pročitate ispovijest bivšeg ZET-ovog vozača tramvaja, shvatit ćete da se takav rađa samo jednom i nikada više.
Sada već davne 1987. godine ZET-ovim tramvajem broj 4 upravljao je najposebniji i najomiljeniji ZET-ovac u Zagrebu, V.Š. Kako nam je rekao naš sugovornik radio je sve do početka rata 1991. godine.
“Iako sam vozio tramvaj broj 4, ustvari mogu reći da sam vozio sve tramvaje”, rekao nam je V.Š. prisjećajući se tih davnih vremena u Zetu. Naime, ovaj simpatični sugovornik omiljen je u svom mjestu koje je udaljeno svega 30-ak kilometara od Zagreba.
U razgovoru s ostalim sugovornicima doznali smo kako je bio sve samo ne obični vozač ZET-a. Ono što je najposebniji u ovoj priči upravo je posebnost njegove osobnosti. Naime, V.Š. kojeg iz milja zovu Haš, svojevremeno je vozio tramvaj i razvozio ljude njihovim kućama.
“Da, razvozio sam ljude gdje god su trebali. Ako je netko primjerice živio u Sopotu ja sam ga s tramvajem tamo odbacio. Ako je pak trebalo voziti za Savicu, promijenio sam trasu i odveo čovjeka doma”, smijući se rekao nam je Haš. Iako nam je to bilo pomalo nevjerojatno za povjerovati, sugovornici i svjedoci koji su bili pokraj njega odmah su nam potvrdili ovu priču.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Da, istina je. Sjećam se kad je mene odveo na Borongaj. Samo je rekao “tramvaj je u kvaru, tramvaj je u kvaru”. Ljudi su izašli van iz tramvaja, a on me odveo na Borongaj doma”, rekao nam je sugovornik i dodao kako to za njega nije bilo ništa čudno. Koliko smo shvatili, radno vrijeme nije imao, odnosno, radio je kako je htio. Iako nam se ova priča činila nevjerojatnom, mnogo je svjedoka koji su potvrdili njegove navode.[/box]
“Mog strica je otfurao na Savicu doma. Jednostavno te čovjek odveo gdje god si poželio”. Razvažajući ljude tako po kvartovima i mjenjajući trase kako je god poželio, vjerojatno imate samo jedno pitanje u glavi: “Pa kako to da nije dobio otkaz”? 99% građana je već nadaleko čulo za jednog posebnog ZET-ovca koji će vas odvesti gdje god poželite. Iako se bilo pritužbi građana, gdje je Haš prošao i određenu disciplinsku mjeru, mnogi su ga građani jednostavno obožavali. Čovjeka kojem je osmjeh na licu 24 sata na dan jednostavno vas ne može naljutiti. Pogodovao je baš svima, ali i sebi.
“Sjećam se bilo je oko 15 sati i moja smjena je završila. Kolega je trebao tramvaj preuzeti u 15 sati na Trgu bana Jelačića. No, njega nije bilo. Pošto ja nisam htio čekati, ostavio sam lijepo tramvaj nasred Trga i otišao u kafić na cugu”, smijući se rekao nam je Haš. Koliko je tramvaj sam bez putnika stajao na Trgu nismo sigurni, no da je ovaj bivši zetovac bio i više nego poseban dokazuje njegov odlazak u nekadašnju dikoteku “Papagaj”.
“Ne sjećam se koliko je sati točno bilo, ali meni se išlo u Papagaj na čagu. I otišao sam. Lijepo sam sparkirao tramvaj i bio unutra do jutra“, pripovijedao nam je kao da je to nešto sasvim normalno.
“Istina je da je išao u Papagaj, pouzdano to znam”, rekao nam je Marko smijući se.
Današnji zetovci vs. Haš
Znamo kako posao vozača ZET-a nije lagan te da je uistinu naporan, no također smo svjedoci nerijetkih neugodnih iskustava koje doživimo s njima. I dok postoje oni koji će ti na pristojan način objasniti kako moraš kupiti kartu kako bi se vozio, postoje i oni koji te zapanje svojim izjavama poput: “Marš van, ako nemaš kartu”. Kod našeg sugovornika takvih slučajeva nikada nije bilo. Iako uzmimamo u obzir kako su nekada tramvajske karte koštale svega 4 kune, prema svojim putnicima Haš je uvijek bio nasmijan i dobre volje.
Kada je počeo Domovinski rat naš sugovornik prestao je raditi u ZET-u i vratio se u svoje rodno mjesto. No, nakon 27 godina istim žarom prepričava nam kako je to bilo raditi u ZET-u. Kako kaže plaća je bila 300 KM, no on je bio sretan, a građani kojima je svaki dan izmamio osmjeh na lice svojim ludorijama i pomalo bizarnim podhvatima sigurno će ga pamtiti dok su živi.
