Vikend je idealna prilika za izlet iz grada u berbu gljiva u aktualnom jesenskom razdoblju.
No osim apetita za ovom delicijom koju je grana biologije koja se bavi gljivama, mikologija, smjestila u zasebnu skupinu živih bića (onih koji su na granici između životinja i biljaka, jer kao biljke, mogu vršiti fotosintezu i sami stvarati svoju hranu, ali mogu konzumirati i hranu iz svoje okoline), treba se ponijeti i oprez kako bi ubrane gljive svojim beračima pružile samo dobar okus, a ne i zdravstvene rizike.
Kako se držati oči otvorene i razlikovati vrganje od tzv. sotonskog vrganja, otkrila nam je Vesna Dujlović, predsjednica GD Kamilo Blagaić.
Upravo je ovo gljivarsko društvo koje nosi ime po hrvatskom pjesniku, prozaistu te amaterskom mikologu, nedavno imalo izložbu 44. izložbu svojih gljiva u zagrebačkom Studentskom centru.
“Imali smo 200-tinjak uzoraka gljiva i puno radoznalih posjetitelja. Moj savjet svima koji planiraju brati gljive je da se uključe u gljivarsko društvo i krenu na organizirane stručne izlete na kojima mogu naučiti svaki put po par vrsta gljiva, a prije svega prepoznati najopasnije otrovnice. Svi koji imate bilo kakve nedoumice i sumnje na ubrane gljive slobodno ih donesite u prostorije GD Kamilo Blagaić u Tkalčićevu 33 ponedjeljkom od 18:00 do 20:00 sati”, savjetovala je Dujlović za Zagreb.info.
Bogatstvo gljvama zagrebačke okolice
Upitana kada točno počinje jesenska sezona gljiva, predsjednica gljivarskog društva je rekla kako je to teško reći konkretno, no svakako desetak dana nakon obilnih kiša.
“Ove godine smo imali jako sušno ljeto, ali nakon što se okišalo od 9. rujna pa nadalje, najprije u Lici i Gorskom Kotaru, zatim Petrovoj gori, Istri, Slavoniji krenule su gljive obilno rasti i u okolici Zagreba”, rekla je Dujlović.
Dodala je i kako je zagrebačka okolica jako bogata gljivama, a ZET-ovi autobusi čine mnoge od tih lokacija dostupnih javnim prijevozom.
“Šume i livade Vukomerečkih gorica i obronci Medvednice trenutno su pune gljiva, ali i komercijalnih berača i gljivara”, nabrojala je mjesta gdje se mogu naći ovi ukusni jesenski plodovi.
Đavolji dvojnici
Da su gljive ukusne, ali da također zahitjevaju opreznost, zna i Dujlović koja je istaknula kako je oprez potreban čak i kada ih kupite na tržnici ili dobijete od prijatelja.
“Uvijek trebate brati samo gljive koje jako dobro poznajete pa i kad je šuma puna raznih drugih gljiva. Ne možete slati fotografije prijateljima koji će ih možda prepoznati, jer je mnoge gljive teško i skoro nemoguće determinirati s često loše fotografije”, objašnjava Dujlović zašto prilikom branja gljiva treba uvijek biti oprezan.
Dodaje i kako se najveći rizik stvara kada jestive gljive imaju svoje otrovne dvojnike.
Dok su kod popularnih vrganja četiri jestiva asa, kako ih zovi gljivari (Boletus reticulatus, Raspucali vrganj; Boletus edulis, Crnogorični vrganj; Boletus pinophilus, Borov vrganj
i Boletus aereus, Hajdinski vrganj), ni ova popularna vrsta gljiva nije pošteđena opasnih dvojnika.
“Vrganji i ostale vrganjevke su gljive iz porodice Boletaceae. Imaju ‘spužvaste’ klobuke različitih boja, a cjevčice i stručak također imaju različite nijanse. Ali i među vrganjima ima otrovnih. Oni uglavnom imaju crvene tonove na stručku i mijenjaju boju na prerezu. Možda bi to moglo biti neko pravilo za početak za prepoznavanje otrovnih vrganja. Ostale vrganjevke Leccinumi, Xerocomusi i Suillusi su rodovi u koje spadaju dedeki, turčini, kostanjevke, sluzavci razni, među njima nema otrovnih gljiva. Lako ih je naučiti, a i naći nakon što kroz šumu prođu iskusni berači i gljivari”, objašnjava Dujlović.
“Ako se umjesto jestivih vrganja ubere i konzumira otrovni Boletus satanas, Satanski vrganj, Ludara ili neki drugi otrovni vrganj nastupaju vrlo jake probavne smetnje. Ako se zabunom konzumira neka od otrovnica iz roda Amanita, Entoloma, Paxillusa, Galerina, Cortinariusa ili druge, mogu nastupiti i puno ozbiljniji problemi pa i smrtni ishod”, nastavila je s objašnjenjem problema koje može donijeti krivi gljivarski zalogaj.
Savjeti za početnike
Uz poznate i hvaljene vrganje, Dujlović ističe kako po šumama ima jako gljiva koje su vrlo ukusne, a osim što ih je lakše naći nego vrganje, lakše su za prepoznavanje.
Istaknula je nekoliko primjera za početnike.
“Po crnogoričnim šumama ima rujnica, Lactariusa, koje na prerezu puštaju narančasto mlijeko (boje mrkve). Po listopadnim šumama u okolici grada trenutno je puno Prosenjaka, Hyndum repandum, koji su prepoznatljivi po iglicama ispod klobuka i nemaju otrovnog dvojnika te crnih truba, Craterellus cornucopioides, koje također nemaju otrovne dvojnice,
a jako su ukusne u svježem i sušenom stanju”, zaključno je savjetovala mete za berače koji lutaju po šumama.
