Glavna sestra s covid odjela u KB Dubrava: ‘”Mislili smo 10 puta da će umrijeti, a uspjeli smo ga spasiti’

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Protekle dvije godine su posebno teške, a zna se da je najteže tijekom blagdana. I dok smo im protekle zime pljeskali s balkona, čini se kako smo ove godine zaboravilli na sve hrbare medicinske djelatinke koji stoje na prvoj liniji obrane od virusa.

Index.hr donosi intervju s sestrom Danijelom Kralj Husajna, glavnom sestrom covid intenzivne u KB Dubrava. Upravo je ta bolnica podnijela najveći pandemijski teret, pa stoga i ne čudi što sestra Danijela kaže da iako je navikla na smrt – “ovo s koronom jednostavno je prestrašno”.

“Virus nas je pokosio, veliki broj ljudi je umro. Kad u danu imate po nekoliko mrtvih, istovremeno je stres ogroman kad vam odjednom stigne hrpa novih, teško oboljelih pacijenata, a vi nemate više mjesta na intenzivnoj”, kaže sestra Danijela o svom radnom mjestu.

Pet mjeseci nije vidjela roditelje

“Osobno mi je najteže što roditelje nisam zagrlila dvije godine. Oboje su stari i bolesni, žive u drugom gradu i mjesecima im nisam mogla ići u posjetu zbog posla, zbog stalne izloženosti virusu.

Isto tako, pogodilo me i što sam tijekom ove pandemije dobila unučicu koju pet mjeseci nisam mogla ni zagrliti. Tek sam je nedavno zagrlila. Sve to čovjeka pogađa i boli. Ovo mi je druga godina kako ne mogu provesti Badnjak s obitelji, provodim ga u bolnici”, kazala je sestra Danijela, za Index.hr, koja je puno radno vrijeme na covid-odjelu.

Omikron u Hrvatskoj

Za novi, četvrti val pandemije sestra Danijela kaže da je najstrašnije što su umiralli mlađi.

“Ne može se čovjek naviknuti da nam umiru, a pogotovo ne mlađi. Imali smo situaciju kad nam je čovjek ’72. godište jako brzo umro od korone, to nas je šokiralo kako je brzo preminuo. Bilo je tih situacija.”

No, ipak ističe i da ime lijepih trenutaka, a posebno kaže da je bilo emotivno kada su spasili trudnicu od 30-ak godina i muškarca koji je na ECMO aparat bio spojen jako dugo.

“Mislili smo 10 puta da će umrijeti, a uspjeli smo ga spasiti. To su ti trenuci neopisive sreće. Jako nas boli kad ljudi pišu u komentare pod članke da imamo pokrivene plahte i lutke ispod njih, da to nisu bolesnici.”

Komentari