(GALERIJA) ‘Gospoda Glembajevi’ u Gavelli, vrhunska dramska književnost u teatru u Frankopanskoj, no nisu svi očarani

Franjo Marić / Zagreb.info

Drama “Gospoda Glembajevi”, premijerno izvedena u petak u GDK Gavelli, oživila je u tome teatru izvanredan intelektualni diskurs velikog Miroslava Krleže u jednom od najdinamičnijih djela hrvatske dramske književnosti čije kompleksno tkivo motiva i odnosa uvijek iznova oduševljava i zapanjuje.

Strukturirana kao psihološka raščlamba jedne obitelji kroz koju Krleža daje dubinsku analizu i komentar čitavoga društva u povijesnom trenutku uoči Prvog svjetskog rata, slabljenja Monarhije a time i moći aristokracije na njezinim rubovima, drama “Gospoda Glembajevi” jedan je od vrhunaca hrvatskog dramskog pisma.

Njezino prvo uprizorenje u Gavelli nakon dugih 35 godina, ovoga puta u režiji Miroslava Međimorca, premijerna je publika u petak pozdravila ovacijama i aplauzom za ‘gavellijanski’ uigranu glumačku suigru u prenošenju Krležine raskošno artikulirane proze.

Prvi put objavljena 1928. te sljedeće godine praizvedena u zagrebačkom HNK-u, psihološka drama “Gospoda Glembajevi” jedan je od najizvođenijih Krležinih tekstova, u različitim produkcijama opetovano podvrgnut različitim interpretacijama i reinterpretacijama, novim čitanjima i preispitivanjima.

Ozren Grabarić kao Puba dominira scenom naprasno ulazeći i izlazeći iz dijaloških okvira poput intelektualno napete puške. Sven Medvešek obiteljskoga liječnika Altmana gradi ostarjelo lelujavog ali uvjerljivo oštra jezika, Dijana Vidušin, iako skrivena pod slojevima redovničke halje, izrazito je fizički artikulirana i emocionalno pažljivo oblikovana. Aristokratski patos Darka Milasa i uzvišeno dociranje koje Hrvoje Klobučar smjenjuje s patetičnom molećivošću također pridonose atmosferi.


Konačnim srazom Leonea, kojeg Amar Bukvić igra kao neurotičnog otpadnika od dekadentne obiteljske nakaznosti, i financijskim slomom otkočene naprasitosti Nataše Janjić u ulozi barunice Castelli, slavna ‘odiozna glembajevština’ dobiva svoj makabrični epilog. Dok smirenim glasom Nikola Baće u ulozi sluge zapečaćuje scenu rečenicom: “Gospon doktor zaklali su barunicu!”, čuje se cvrkut ptica u vrtu. Riječima samoga Leonea s početka komada: “Mutno je sve to u nama, nevjerojatno mutno”.

Komentari

loading...
-->