Do prije mjesec dana Zagreb se gušio u smeću, bilo ga je svugdje, ne samo u kantama i kontejnerima. Papir, staklo, tekstil, obično miješano smeće pobacani kraj prepunih spremišta i tankova činili su ovaj grad neurednim, ružnim, a i opasnim zbog mogućeg širenja zaraza. A, danas?
Danas je sve kao nekad, ‘po špagici’, uredno je kao da odjednom Zagreb više nije tu gdje jest, on je poput austrijskog grada, neki zamišljeni, čisti i uredan Agram. Što se dogodilo? Dva glavna izvora proizvođača smeća smanjili su svoju produkciju. Prvo, građani: manje se kupuje, manje se troši, manje se baca.
Drugi izvor su sve ovih tjedana zatvorene djelatnosti: kafići, restorani, trgovine najrazličitijom robom. Svi oni odlažu svoj otpad u kante i kontejnere na ulicama i trgovima našeg grada. Očito je da Grad Zagreb i Gradska čistoća nemaju dovoljno kapaciteta u ljudstvu i opremi da pokupe svo smeće i otpad koji smo u stanju proizvesti u mirnodopsko vrijeme.
Bilo bi sjajno da svi izvučemo pouku iz ove situacije, ne kupujemo više no što nam je potrebno, jer ne samo da tako stvaramo više otpada, trošimo više električne eneregije, uopće se ne ponašamo ekološki, već svoj teško zarađeni novac bacamo izravno na Jakuševac da ga tamo spale ili da ga raznesu vrane.
