(FOTO) Razgovarali smo s arheolozima s fascinantnog nalazišta! U poslu koji baš nije miomirisan, oni uživaju, evo što su sve pronašli

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Sredinom veljače, skupina od 12 vrijednih ljudi stupila je na nalazište na Banskim dvorima i do danas obradila čak 500 metara kvadratnih iskopina. Prva je na redu bila sjeverna strana dvorišta koju su potom zatrpali zemljom pa prešli na onaj južni.

“Prije desetak dana smo prešli na južni dio dvorišta koji je površinom dostupnom za istraživanje radi modernih konstrukcija u zemlji, cijevi i slično, manji pa će i iskopavanje kraće trajati. Ostalo nam je još malo i iskopavanje se bliži kraju”, rekla nam je Leona Valenta, studentica koja radi u sklopu Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Govori nam kako ne može točno procijeniti kraj radova jer je terenski rad nepredvidljiv i nikada ne znaju kakva će iznenađenja pronaći u zemlji. “Pri kraju smo s radom i moguće da će iskopavanje biti gotovo do kraja idućeg tjedna”, dodaje potom.

Foto: Privatan album

Leona na terenu radi s oko devet do deset ljudi, svakog dana, od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati. Tvrdi kako je to dovoljno za ovaj posao, no njihov rad na terenu općenito može biti vrlo naporan s obzirom na stalnu izloženost svim vremenskim prilikama i neprilikama i zahtjevan fizički rad. “Tu je i neprestano suočavanje s izazovima urbane arheologije koji su ovdje pred nas postavili sustav i miomirise suvremene kanalizacije. Šalu na stranu, iskopavanje u dvorištu Banskih dvora koji su središte političke moći je uistinu posebno, a naši radni dani su ispunjeni smijehom i dobrim raspoloženjem zahvaljujući složnoj ekipi i uzbudljivim nalazima”, rekla je.

A nalazi zaista i jesu uzbudljivi, Leona je tako osobno pronašla novac, takozvani banovac iz 1280. godine koji je okarakteriziran najstarijim novcem pronađenim na terenu.

“Vjerojatno jedan od zanimljivijih nalaza je predmet nalik čizmici iz ranog brončanog doba koja je uz još neke prapovijesne nalaze bila iznenađenje među pretežno srednjovjekovnim nalazima te je stvorila novu i širu sliku o prapovijesnom naseljavanju ovog prostora”, ističe pa nabraja što su sve pronašli, a popis je popriličan.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

“Od pokretnih nalaza smo pronašli veliki broj keramike iz različitih razdoblja u fragmentima različitih veličina i određeni broj čitavih ili gotovo čitavih posuda, razne ulomke stakla od kojih su neki vrlo lijepo ukrašeni, novac i kovanice iz srednjeg vijeka i ranog novog vijeka, igle, različite metalne nalaze kao što su igle, ključ, dio škara itd. Tu su naravno i biološki ostaci, tj. uzorci životinjskih zubi i kosti te određeni broj biljnih sjemenki koji mogu poslužiti za rekonstrukciju ishrane ljudi. Svi ovi nalazi su važni za informacije o svakodnevici ljudi koji su tu živjeli u određenom razdoblju”, tvrdi.

Upitali smo je dakako i o delikatnosti pronađenih objekata, koje oni nazivaju “pokretnim nalazima“, a govori nam kako su neki nalazi, poput spomenute čizmice i novca te posuda koje su čitave ili posebno ukrašene, iglica, fibula i drugih metalnih predmeta, značajni jer su konkretni i nisu česti te nam pružaju različite informacije i zanimljivosti o prošlosti.

“Ovakve nalaze nazivamo posebnim nalazima i s njima se mora pažljivo rukovati kako se ne bi uništili. Nalaza je mnogo i tek su oni najvažniji obrađeni, poput novca iz 16. i 17. stoljeća te spomenutog banovca iz 1280., čizmice koja je iz kasnog brončanog doba, keltske fibule… Ostali su u procesu obrade. Nalazi su općenito prapovijesni, srednjovjekovni i novovjekovni”, zaključuje.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Opisala nam je potom atmosferu i jedan radni dan ove vesele skupine.

“Svaki dan dođemo malo prije 8 sati, popijemo kavu, presvučemo obuću i podijelimo se u parove ili manje grupe od kojih svaka ima svoj zadatak za taj dan. Netko recimo prazni neku jamu ili odstranjuje određeni sloj zemlje kako bi došli do novog koji ima drugačije nalaze i dio je neke druge priče, netko čisti zid određenog objekta ili polira dio sonde koji će se taj dan slikati, a određene dane se uređuje i polira čitava sonda za snimanje dronom itd. U 12 sati imamo pauzu za ručak u trajanju od 45 minuta i onda slijedi nastavak. S obzirom na to da je ovdje u pitanju fizički rad, svatko si može uzeti par minuta ako mu je potrebno za vodu, wc i slično te stvarno nema nikakvog pritiska”, govori pa nam pojašnjava kakve sve alate koriste kako bi ovi pokretni nalazi sretno i u jednom komadu bili izvađeni iz zemlje te jednog dana ispričali način života starih Zagrepčana.

“Pri radu koristimo lopate, krampove, štihače, čekiće, motike, kante, metlice, zidarske fangle, špahtle i njima slične alate čije nazive ne znam. Tu je i neizostavni alat kojeg koristimo za razne stvari i koji nam uvelike olakšava poliranje zemlje, a zovemo ga ’japaner’. Nitko ne zna zapravo službeni naziv tog alata jer se radi o alatu za uređivanje japanskih vrtova koji se naručuje. Uz alate koristimo i različite uređaje poput totalne stanice, drona, fotoaparata i druge”, govori.

U konačnici, nakon stručne obrade i konzervatorsko-restauratorskih radova materijal će biti pohranjen sukladno odluci nadležnih institucija, a nadamo se uskoro i dostupan široj javnosti.

A naša vrijedna ekipa svoje će lopate, krampove pa i japaner malo ostaviti po strani te odmoriti do ponedjeljka. U utorak se već vraćaju na Banske dvore i rade na posljednjim metrima kvadratnim ovog zanimljivog nalazišta.

Komentari