Suzana Kiralj, majka tromjesečnog Dominika, moli građane za pomoć jer s obitelj živi na rubu gladi u vlažnoj baraci bez peći s krovom koji prokišnjava.
Pred vratima vlažne, derutne potleušice u Plinarskom naselju, otoku neuglednih baraka preko puta velebne staklene zgrade Odvjetničke komore i usred gradilišta nečijeg novog poslovnog carstva, dočekala nas je Suzana Kiralj.
Na licu joj podočnjaci od plakanja i neizbrisiv trag duboke boli i životnih nedaća. Kraj nje hrpica mršavih drva za ogrijev, a u kući s čijih stropova kaplje vlaga, nigdje peći na drva. Tek malena električna grijalica.
U omanjoj dnevnoj prostoriji s ponešto pokućstva, u dječjem krevetiću sa osmjehom na licu spava tromjesečni dječak. Spava i sudeći po osmijehu, nešto lijepo sanja, potpuno nesvjestan bijede koja ga okružuje.
Suzana Kiralj pozvala nas je u pomoć jer zbog financijskih poteškoća strahuje kako će njena malena obitelj preživjeti zimu koja postaje sve hladnija. Prilikom naše posjete, Suzanin nevjenčani suprug Neđad Sečić nije bio prisutan.
-Neđad radi kako bi zaradio novac da si možemo kupiti peć na drva. Zima je, a nemamo ni šparet. Nemamo ništa – kroz suze nam govori vidno slomljena 28-godišnjakinja koja moli dobre ljude da pomognu njenoj malenoj obitelji donacijama u hrani, odjeći, namještaju, drvima, građevinskom materijalu… Bilo čime jer je na rubu očaja.
Blokirani računi
-Srećom, mali Dominik nije gladan jer primam porodiljnu naknadu koju ne trošim ni na što drugo osim na njega, no ako se ovako nastavi, bit će gladan i on – nesretna je ova mlada majka.
-Suprug i ja nikada nismo bježali od posla, radili smo oboje, radila bih i ja no nemam kome ostaviti Dominika na čuvanje. Još je premalen – otvorena je Suzana koja nam priznaje kako se obitelj našla u teškim financijskim problemima nakon što je Suzanin suprug Neđad pristao postati jamac za kredit prijatelju nakon čega mu je račun blokiran.
Da stvar bude gora, Suzani je prije nekoliko godina dijagnosticiran rak štitnjače zbog čega su joj uklonili gotovo čitavu štitnjaču. Još od djetinjstva ima problema s kralježnicom, a zbog terapija koje je morala platiti kako bi bila radno sposobna, i njoj je račun blokiran zbog 1900 kuna duga. U Plinarskom naselju, priznaje, stanuju bespravno.
-Bivši vlasnik barake dobio je stan od grada pa nas je tražio 2 800 kuna da nam dopusti da živimo ovdje. Nismo imali pa smo mu dali 2000, a on je kasnije došao s policijom da nas otjera. Policija je, srećom, stala na našu stranu -ispovijeda se nesretna 28-godišnjakinja te dodaje kako im je i ova baraka tek privremeni dom jer će se Plinarsko naselje uskoro rušiti.
-Bila bih najsretnija da mali Dominik ima svoj krov nad glavom jer to njegov tata i ja nikada nismo imali. Naše obitelji su nas odbacile, ne želim govoriti o njima. Nas troje smo sami na svijetu – govori Suzana.
-Nemamo kune u džepu, ono malo što suprug zaradi, trošimo na Dominka. On hoda u poderanim tenisicama. Ja bih trebala piti tablete za štitnjaču, koštaju 17 kuna, no sada ni za njih nemam pa preskačem terapiju – priča Suzana te ponovno brizne u plač.
‘Vjerujem u Boga i u Božju milost’
-Volim raditi, no teško mi je naći posao jer nemam završenu ni osnovnu školu. Roditelji mi nisu dozvolili da ju završim. želim da se Dominik školuje i da dobije sve ono što mi nismo imali. Kada sam bila mala, maštala sam o tome da postanem zubarica. Meni se snovi nisu ostvarili. Ali dat ću sve od sebe da se ostvare mome sinu – govori Suzana koju od djetinjstva raduju božićni blagdani.
-Veselim se kićenju bora, no ove godine nemamo ni za bor, ni za ukrase, a vjerojatno nećemo imati niti za božićni ručak. Nemamo ga gdje ni napraviti jer nemamo šparet – ispovijeda se Suzana.
U pokušaju da prežive i da zarade pokoju kunu, Suzanin suprug Neđad skuplja boce i staro željezo.
-U kući nam od svuda puše, a cijevi su pukle pa je stalno vlažno. Kada je kiša, krov prokišnjava. Nedžad je dobio dvije vreće cementa da to popravi. Dio je popravio, no to nije puno pomoglo jer još uvijek odasvuda puše i prokišnjava – objašnjava
-Ne idem često u crkvu, ali se Bogu molim svako jutro, popodne i navečer. Molim ga da nam svima da zdravlja, jer zdravlje je najvažnije u životu. Vjerujem u Boga vjerujem da još uvijek postoje dobri ljudi koji su spremni pomoći drugima -zaključuje Suzana.
Suzana, Nedžad i mali Dominik trebaju hranu, kozmetiku, odjeću obuću, građevinski materijal, prozore, vrata….
Suzana nosi veličinu S i broj noge joj je 38. Nedžadov broj noge je 42. Mali Dominik šarmantan je dječak od tri mjeseca sa zaraznim osmijehom koji nikoga ne ostavlja ravnodušim i pametnim, znatiželjnim ,smeđim očima koje začuđeno promatraju svijet.
Ako možete pomoći, nazovite Suzanu na 095/579 2010 ili joj dostavite potrepštine na adresu Plinarsko naselje broj 13. Čekat će vas. Na pragu neugledne barake usred poslovnih grada Radničke, usred zagrebačkog Manhattana. Čekat će s malim Dominikom u naručju. Uljepšajmo im Božić.
Izvor: Otvoreno.hr
