Predsjednik Uprave Munje Ivan Miloloža, javnosti je poznat kao bivši predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, ali i kao jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika, kako su ga nerijetko oslovljavali mediji.
Međutim, uz njegovo ime se veže i pomalo zaboravljen slučaj kontroverznog dugogodišnjeg spora u kojem tadašnji vlasnik zagrebačke tvornice Munje, sam Miloloža, od Gradske plinare Zagreb traži nadoknadu štete od 42,5 milijuna kuna, a sve zbog isključenja plina po nalogu države tijekom plinske krize 2009. godine. S kamatama, navedeni iznos penje se na vrtoglavih sto milijuna kuna.
Dugogodišnji spor svoj je nastavak dobio na Trgovačkom sudu u Zagrebu 19. travnja ove godine kada je sutkinja Ljiljana Tomić sudila predzadnji puta, a zadnje ročište zakazano je za 30. travnja.
Podsjetimo, početkom 2009. godine za vrijeme plinske krize tijekom rusko – ukrajinskog sukoba, država je donijela uredbu o redukciji plina i isključenju 400 industrijskih korisnika, od kojih je jedino Miloložina tvrtka Munja zbog prekida plina, navodno, pretrpjela veliku štetu.
Miloloža je tada od Croatia osiguranja dobio deset milijuna kuna, nakon čega je nastavio tužiti državu i Gradsku plinaru Zagreb za još 42,5 milijuna kuna plus kamate. U ovaj je proces navodno uključio brojne utjecajne ljude i političare koji su tijekom dugogodišnjeg postupka bili na njegovoj strani.
Miloloža je, naime, ustvrdio da nije bio obaviješten o isključenju plina, da isključivanju plina nije prisustvovala odgovorna osoba iz Munje te da nitko iz Munje nije potpisao zapisnik o isključenju. Također, navodi da u zapisnik nije uneseno stanje brojila te se niti ne zna u kojem trenutku je isključenje napravljeno.
S druge strane, Plinara ističe kako je Munja, kao i ostalih 400 isključenih industrijskih korisnika, dobila tri obavijesti putem faksa – o nastupanju plinske krize, o pripremi za isključenje te onu u kojoj se korisnika informira da će biti isključen. Plinara je kao dokazni materijal priložila i nalog koji potpisuje radnik Munje, a prema kojem je osoba iz Plinare puštena do stanice u nedjelju, 9. siječnja 2009. oko 12 sati.
U odštetnom zahtjevu Munje stoji kako su dan poslije utvrdili da se zbog obustave plina smrznula voda u cijevima, kiselina u akumulatorima te da se skrutilo olovo u kotlovima zbog čega su popucale cijevi, tri kotla, akumulatori, vodomjeri, ispravljači, strojevi za proizvodnju akumulatora te razna oprema pa su čak oštećeni i dimnjaci i ograda. Navodi se da je Munja tri dana nakon utvrđene štete istu prijavila Croatia osiguranju, a tražili su i naknadu štete za 14.216 nedovršenih akumulatora iz skladišta, kao i za navodnu izgubljenu dobit po ugovoru za prodaju akumulatora ruskoj tvrtki Service Universal.
Plinara sve navedeno opovrgava uz tvrdnje da Munja nije imala toliko nedovršenih akumulatora na skladištu, a upitnim smatraju i ugovor s ruskom tvrtkom, ostajući pri tezi da strojevi nisu oštećeni zbog isključenja plina.
Zastupnici Gradske Plinare, odvjetnici Marko Ramljak i Neven Cirkveni, navode da temperatura nije mogla toliko pasti da se smrzne voda i kiselina za akumulatore i nije moglo doći do loma strojeva zbog skrućivanja olova. Dodaju pritom da nitko nije vidio štetu ni uništene strojeve i opremu, jer su ih iz Munje odmah, bez zapisnika, odveli na otpad i uništili. Isto tako ističu ističu kako iz Munje nisu tražili sudsko osiguranje dokaza već su sami napravili zapisnik u kojem su konstatirali veliku, a u nekim dijelovima i bizarnu štetu.
Međutim, iz Munje spore ove teze te tvrde kako su strojevi, nakon što ih je pregledao vještak, izneseni na skladište otpada u dvorištu tvornice Munja, gdje su bili do 2012.
Kako je prethodno spomenuto, Croatia osiguranje Munji je isplatilo dio štete od deset milijuna kuna, nakon nešto više od mjesec dana nakon isključenja plina, nakon čega je odvjetnik Munje, Mladen Prka, podigao dvije tužbe – jednu protiv države, a drugu protiv Plinare.
U postupku protiv države koji je trajao tri godine, po zahtjevu Munje, vještačili su vještak za strojarstvo Mario Ciraki, građevinski vještaci Andrija Kukić i Anđelko Vujeva te financijska vještakinja Marija Duiljković. Plinara je ustvrdila kako su oni zapravo suradnici Munje, a kao prilog ovoj tezi navode da je vještak Kukić radio elaborat procjene poduzeća u privatizaciji, a vještak Vujeva savjetovao ih je pri procjeni vrijednosti nekretnina.
Što se aktualnog postupka tiče, Plinara je dobila tužbu bez poziva na odgovor zbog čega nije odgovorila, a 2014. godine Trgovački sud je donio presudu zbog ogluhe na 42,5 milijuna kuna. Naknadnom istragom Trgovački je sud utvrdio nepravilnost pri dostavi te je iznio sumnju u korupciju zato što je visoki sud navedenu presudu ukinuo.
Odvjetnici Plinare tada su ustvrdili kako su u sporovima otkriveni brojni dokumenti u čiju vjerodostojnost se sumnja, a u prilog ovoj tezi pozvali su se na izjavu vještaka u postupku protiv države koji je naveo da se šteta ne može sa sigurnošću utvrditi.
Tužbu protiv države Munja je na koncu povukla, što je rezultiralo produljenjem spora i nenaplativim sudskim troškovima. Naime, sud nije u mogućnosti naplatiti sudske troškove u postupku protiv države jer je Munja u predstečajnoj nagodbi. Uz to, spor se odužio jer je predmet ‘Munja protiv Gradske plinare Zagreb’ 2013. godine na sudu u Sisku pripojen onom protiv države. Nakon što je Munja povukla tužbu protiv države, postupci su razdvojeni te je je postupak protiv Plinare vraćen na Trgovački sud u Zagrebu.
U slučaju nepovoljne presude za Gradsku plinaru Zagreb, ona će sasvim sigurno otići u stečaj, međutim čeka nas još nekoliko godina ovog postupka s obzirom na žalbe na presudu za koje će trebati vremena Visokom trgovačkom sudu.
Međutim, tu je i tužba Croatia osiguranja koje je Plinaru tužilo zbog 10 milijuna kuna koje su Munji isplaćene nakon isključenja plina u plinskoj krizi. U ovom postupku, a na zahtjev Plinare, provedeno je vještačenje na Fakultetu brodogradnje i strojarstva u kojem se složenim matematičkim proračunima utvrdilo da takva šteta fizikalno nije bila moguća.
Također, treba istaknuti kako je, tijekom ovog dugotrajnog spora, točnije 2013. godine, protiv Ivana Milolože podignuta kaznena prijava u kojoj radnici Munje tvrde da odšteta od 60 milijuna kuna koliko je tada tražio od države nije mogla nastati zbog zatvaranja plina. Isto su tada radnici tvrdili u razgovoru za Nacional, upozorivši da Munja godinama nije proizvodila svakodnevno nego pauzirajući i po nekoliko dana čak i zimi pa nikada nije došlo do direktno uzrokovanih oštećenja.
“Preko vikenda se ugase peći i olovo stvrdne. Kada ih ponovno upalite, ono se rastali i možete dalje raditi. To je uobičajeni postupak. Hale inače nisu bile grijane pa nikada nije došlo do smrzavanja kiseline. Prije kraja proizvodnje ispustite vodu iz cijevi i nikakve štete ne nastaju. Uobičajeno je i da ne radimo po nekoliko dana, bez obzira na zimu i zbog toga se nisu oštetili strojevi”, kazali su radnici osvrnuvši se na izvještaj Croatia osiguranja u kojem se ovo okarakteriziralo kao izvanredan događaj.
Radnici su, pak, ustvrdili da je riječ o uobičajenom postupku.
Je li riječ o odšteti koja pripada Ivanu Miloloži ili su ipak u pravu radnici i Plinara koji tvrde da se radi o pokušaju prijevare, vidjet će se u sudskom epilogu koji se očekuje koncem travnja kada je zakazano i poslijednje ročište ovog sudskog spora.
