Jedan od stereotipa koji se desetljećima provlači po zagrebačkim kuloarima svakako je taj da je Dubrava opasan kvart, od kojega građane i danas prolaze trnci.
Polemika o Dubravi ponovno se zakotrljala u popularnoj Facebook grupi Zakaj volim Zagreb zahvaljujući objavi, koja se ponovila već nekoliko puta, a u kojoj građani uvijek istaknu kako vole Zagreb zbog dobrih ljudi, pritom se referirajući na stanovnike Dubrave koji su ”najobzirniji”.
Nakon te objave u spomenutoj grupi uslijedila je lavina podijeljenih komentara, od onih da je Dubrava zbilja opasna, do onih koji na sve reagiraju s humorom tvrdeći da je sve tek – mit.
“Grda je Dubrava. Tu se još uvijek održavaju zabranjene borbe pasa. Tu još uvijek svaki drugi pas ima lančugu oko vrata. Tu je još uvijek najpametnije gledati u pod i paziti da kog ne trkneš. Tu mladi dečki hodaju isključivo u grupama, jel da tuku ili da ne budu premlaćeni, ne znam, a i nije važno. Šećem često pse kasno pa znam kaj pričam. Ima tu i normalnih ljudi, da se razumijemo, ali Dubrava je grad za sebe, sa svojim pravilima i zakonima”, smatra Dunja.
“Sad znam gdje ću kasno navečer!” kazao je još davno jedan građanin na šaljivu fotografiju objavljenu u grupi.
“Prije dosta godina sam načula razgovor jedne curke i njene frendice Amerikanke u tramvaju. Približavali se Dubravi, a ona će njoj: “You see this? This is Dubrava. It’s like the New York’s Bronx“, otkrila je Monika i nasmijala i sugrađane i nas.
Najljepša sjećanja
No, drugi se drže toga da je takva reputacija ovog zagrebačkog kvarta tek mit te da se osjećaju i više nego sigurno. Neki stanovnici podijelili su svoja najdraža sjećanja iz Dubrave.
Među naljepšim pričama svakako je ona Martinina, a počinje još kada je živjela u Studentskom gradu kraj staračkog doma. Kazala je da kada bi po noći išla doma iz noćne smjene, “čuvala” su je tri lika da sigurno dođe doma jer im je, kaže, davala boce i papir. Posebno su joj u sjećanju ostali djed i bakica iz staračkog doma sa svojim ljubavnim jadima.
“Živio sam u Dubravi 10 godina i stalno sam išao pješice od okretišta u Dubravi do Studenskog grada, i navečer i popodne i ujutro, i nikada mi nitko nije prišao niti prijetio. Prije će te to dočekati na Trešnjevci, Dugavama, Travnom nego u Dubravi”, kaže Robert.
Željko se sjeća kada je u ponoć mogao kupiti najbolji burek u gradu, na okretištu u Dubravi kod Doma zdravlja.
“Tu di je sad taxi stajalište bio je kiosk Kod Brace di sam jel najbolji burek od mesa i sira, a kad sam se vraćal iz grada s kakve žurke, kupil sam si dva bureka i polako peške posred ceste s noge na nogu sve do Retkovca. I murja je bila na cesti, al’ samo da kontrolira i provjerava. Bil sam zaštićen ko ‘beli medved’ u to tzv. mračno doba! Nije mi pala ni dlaka s glave!” ispričao je Željko.
Uz to je u Dubravi postojao i plesnjak, ali i svima draga slastičarna Barbara, koja je prije imala kuhara u izlogu koji bi klimao glavom i zabavljao prolaznike.
No, ono jedinstveno svakako je za građane pekara u Dubravi, gdje često kupuju pivu.
Također, prema posljednjem izvješću policije, najproblematičniji dijelovi grada su pod nadzorom policijske postaje Trešnjevka i Novi Zagreb, gdje se događa najviše kaznenih djela..
‘Kvart protiv kvart’ i poštene tučnjave
Građani su se osvrnuli i na tučnjave u kvartovima, te se našalili da su poštene tučnjave bile 70-ih godina kada se nije koristilo ikakvo oružje, već su se borili šakama i rukama, a nitko ne bi izašao iz “borbi” teže ozlijeđen.
“Nekad su bili kvartovi Dubrava, Trnje i Trešnjevka. Kad su se išli lemat kvart protiv kvarta onda su dečki s Trnja ili Trešnjevke došli do okretišta i onda su se lemali na livadi di bus stane… Tak je bilo u sedamdesetima i početkom osamdesetih, a kasnije su se tukli Studenac protiv Klake. A poslije s pridošlicama, jer Dubrava je Dubrava”, kazao je Hrvoje.
Prodaja cigli
Prisjetili su se i dana kada se prodavao i građevinski materijal (npr. cigle) po povoljnoj cijeni – daj koliko imaš.
Građane je to iznenadilo jer nisu dugo čuli da bi netko kupio ciglu.
“To je bilo prije 40 godina, onda je Dubrava bila predgrađe, s potokom pored glavne ceste. Bila je dvosmjerna cesta sa samo dva kolna traka i sastavljena od betonskih ploča kakve su od Sesveta do Dugog sela .To je bilo vrijeme kad je Konjšćinska ulica bila jedna od najljepših u Jugi, jer su domaći ljudi uzgajali cvijeće i voćke u svojim okućnicama, a kućanice su se trudile koja će ljepše urediti svoj vrt. Tako je domaćica s broja 14 dobila nagradu za najljepši uređen vrt u Jugi, i okućnicu od časopisa Vikend koji je izlazio svaki tjedan.
Sad tu žive neki novi ‘klinci’, nema više vrtova i okućnica, ali su ljudi i dalje ljubazni, a oni koji su prodavali cigle odavno su otišli trbuhom za kruhom u neke druge zemlje svijeta. A i rat je napravil svoje…
Dakle, Dubrava, naš mali raj! U blizini Maksimirske šume, a na malo prostora, imamo čak dvije lijepe krasne i velike crkve! Ljude koji se vole i bave sportom, šetnjom i boravkom u prirodi! To je Dubrava danas”, zaključio je Željko o svom najdražem kutku grada.
>>> Urbana legenda iz zagrebačkih kvartova: ‘oš kupit ciglu?
>>> ISTINA ILI MIT? Ove predrasude najčešće se vežu uz neke zagrebačke kvartove
