Došla sam u Petrinjsku produljiti putovnicu. Automat za brojeve nije radio i sve je mirisalo na katastrofu…

Većini građana sama pomisao na odlazak u Petrinjsku ulicu, u zgradu za prijavništvo i osobne isprave, izaziva grčeve u želucu i lagani napad panike pa tako i meni, jer patim od akutne birokratofobije.

Od ranog djetinjstva Petrinjska 33 u meni izaziva osjećaj straha i nelagode, a zagušljivi uredi prepuni ljudi koji čekaju svoje dokumente pod svjetlošću žute lampe i bezbroj kartonskih kutija prepunih dokumenata iza pultova, podsjećaju me na neku scenu iz romana Franza Kafke ili radno mjesto Akakije Akakijeviča.

U srijedu ujutro kucnuo je čas da odem produljiti putnu ispravu. Večer prije, pročitala sam negdje da je radno vrijeme Petrinjske skraćeno i da će cijelog ljeta raditi do 14 sati (osim utorkom, tada je do 17). Skupila sam hrabrost i krenula ka omraženoj zgradi već oko 9 ujutro. Bila sam spremna na najgore, cjelodnevno čekanje i nervozno pušenje cigareta ispred zgrade u društvu Roma koji preprodaju rano ulovljene brojeve.

Kada sam ušla, dočekao me prvi šok. Automat za brojeve nije pokazivao znakove života, a na dnu je selotejpom bila prilijepljena poruka:

“Redomat nije u funkciji. Molimo formirati red. Putovnice lijevo, prijavništvo desno!”

Kada sam to pročitala, smrzla sam se jer sam bila uvjerena da ću ostatak dana provesti stojeći u redu za putovnicu. Međutim, kada sam ušla u prostoriju, nekim čudom, gužve nije bilo. Svega pedesetak ljudi. U redu ispred mene još troje, četvero osoba. Tek što sam izvadila mobitel i počela skrolati, ljubazni glas je rekao:

“Sljedeći za putovnice!”

Nisam mogla vjerovati, a mojoj sreći nije bilo kraja. Vjerojatno sličan osjećaj dožive dobitnici na lotu. Nakon manje od tri minute čekanja, bila sam na redu!

Ljubazna gospođica iza pulta nije skidala osmijeh s lica i u roku pet minuta predala sam zahtjev. Kada isprava bude gotova, poslat će mi SMS, rekla je uz osmijeh. Bila sam u kulturnom šoku. Nisam mogla vjerovati što mi se dogodilo. Na red sam došla brzo, a službenica je bila ljupka i ljubazna. Nisam to očekivala ni u najluđim snovima.

Hrvatska birokracija, izgleda, napokon se mijenja. Lani uvedena mjera da osim u Petrinjskoj i Heinzelovoj, isprave građani mogu vaditi i na Črnomercu, Dubravi i Novom Zagrebu, urodila je plodom, baš kao i uvođenje sustava e-građanin. Konačno neka dobra vijest.

Autor: Mia Mitrović


Komentari