Dokaz o istinitosti legende? Prilikom restauracije i čišćenja dvorca pronađena ženska lubanja

FOTO: Flickr

Prilikom restauracije i čišćenja dvorca Veliki Tabor kod Desinića, 1982. godine među ruševinama je pronađena lubanja za koju se naknadno utvrdilo da je ženskog roda.

Lubanja bi moga biti dokaz istinitosti legende o nesretnoj ljubavi jedne djevojke.

Naime, desetljećima dvorac skriva strašnu tajnu, a čak se i danas, a posebice kroz hladne i duge zimske noći, čuje jecanje Veronike Desiničke, nekada lijepe seoske djevojke koja je živjela u susjednom selu Desiniću.

Ovim je prostorima tada vladao moćni ban, grof Herman II Celjski. Njegov mlađi i stasiti sin Fridrich, jašući svojim posjedima, sreo je prelijepu Veroniku u koju se zaljubio na prvi pogled.

Njena vitka linija bujna zlatna kosa, divne plave oči i pune usne – sve ga je to privlačilo da joj otkrije svoje srce. I Veronikine misli bile su ispunjene nemirom i okrenute Fridrichu.


Pritom je buknula obostrana ljubav, no to nije bilo po volji starom i opakom Hermanu, a unatoč njegovom protivljenju, Fridrich i Veronika pobjegli su u Fridrichstein – grad u Sloveniji.

Taj je grad inače Herman izgradio za svog sina te je i ime dobio po njemu, a upravo su se tamo mladi ljubavnici potajno vjenčali.

Njihovo veselje nije dugo trajalo jer je Herman saznao gdje u se sin nalazi te je odmah poslao vojsku s nalogom da uhvate mlade ljubavnike.

Unatoč tome što je vojska opkolila dvorac, Fridrich je uspio spasiti Veroniku te ju uputiti da bježi preko Gorskog kotara, Moslavine i Kalnika do malog sela Sv. Margarita, gdje se sakrila kod seljaka kod kojeg je Fridrich znao prespavati kad bi se vraćao iz lova.

Fridrich nije uspio pobjeći očevoj vojsci te su ga vratili u Veliki Tabor. Otac ga nije želio ni vidjeti te je dao vojsci nalog da mu sina odvedu u Celje te da ga tamo zatvore u visoku kulu koja je bila visoka oko 23 metra. Kula je bila bez krova, a vrata i prozore su zazidali čim su Fridricha bacili u kulu na kojoj je ostavljen tek mali otvor kroz koji su mu davali hranu.

Fridrich je tako živio preko četiri godine kad ga je otac konačno oslobodio tamnice. Nakon što su ga pustili, bio je potpuno psihički slomljen, a kula je po njemu nazvana Fridrichova kula.

Veronika također nije imala sreće – Hermanovi vojnici saznali su gdje se skriva te su je priveli u Veliki Tabor, gdje je zatvorena u maleni zatvor bez prozora, na samom ulazu u dvorište grada. Ban Herman odmah je pozvao suce porotnike te su odmah osudili djevojku da je vještica koja je zavela njegova sina. Suci su se prihvatili posla te su dva dana ispitivali i mučili Veroniku i na kraju dana izjavili: “Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridrichu. No presvijetli bane, ljubav nikada nije grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane, završen!”

Suci su potom krenuli prema izlazu i još nisu pravo izmakli vratima, kada je grof Herman dao nalog kaštelanu Dvora da Veroniku smjesta udave. Kaštelan smjesta posluša bana te sluge uhvate Veroniku i gurnu joj glavu u veliki škaf s vodom i pričekaše dok se ne smire i posljednji trzaji.

 

Komentari

loading...
-->