DOK ČITAJU I SLUŠAJU O RATU, BRANITELJI IMAJU KNEDLU U GRLU! ‘Nitko nam ne gleda u dušu, ne pitaju trpimo li bolove, gledaju samo na f*cking novce!’

”Mogu nam uzimati što hoće, ali ponos i čast nikada NEĆE! P.U.M.B. za poginulu braću!”, kazao nam je umirovljeni pukovnik Zlatko Ivić-Zlaja.

Hrvatska obilježava dvadeset godina od vojno-redarstvene operacije Oluja koja je, svi to danas osjećamo i znamo, bila oluja u pravom smislu te riječi. Oluja je oslobodila našu zemlju, a na  njezin spomen danas, prođu nas trnci cijelim tijelom.

Gledamo vojnu paradu, svo veličanstvo hrvatske vojske 21. stoljeća, a upravo danas, možda bih u prvi plan trebali staviti one skromne, tihe, ali istinske i prave heroje. Jedan od njih (koji bi se na ovakav epitet moga uvrijediti jer svoje sudjelovanje u ratu ne smatra herojskim, već ljudskim i logičnim činom) je i umirovljeni pukovnik Zlatko Ivić – Zlaja. Na poslana pitanja nije želio odgovoriti u klasičnoj formi – pitanje pa odgovor pa tako u krug, već kako je kazao, ići će onako kako osjeća. I krenuo je pisati.

vojnik3

”Pitate me za emocije 20 godina poslije pa najjednostavnije, one su izmiješane. S jedne strane ponos i čast, a s druge strane tuga i bol za izgubljenom braćom. Osjećam i prisjećam se svakog trenutka što je bliže dvadeseta godišnjica te veličanstvene akcije pa ipak gutam knedle i trpim, vjerujem kao i ostali branitelji’‘, priča svoju priču Ivić i priznaje kako je za branitelje veliki udarac čitati i slušati razne komentare na svoj račun,a posebno one ”priviligerani su, a otišli su u rat jer su bili glupi i sirotinja pa su zato imali što za izgubiti (osim dijelova tijela i samog života)”.


>>>HRVATSKI VOJNIK SRČANO PORUČUJE: ‘Kada krene mimohod srce će mi iskočit od ponosa’

>>>PRIZORI VRIJEDNI OBILJEŽAVANJA DANA PONOSA I SLAVE! (mi smo se doslovno naježili…) (FOTO/VIDEO)

Priznaje, malo je skrenuo s teme i govori o svome ratnom putu koji je, uvjerit ćete se i sami, vrijedan svakog divljenja: ”Posao koji sam obavljao u Oluji, a malo kasnije i u akciji Una koja je skoro pa prešućena ne bih nazvao poslom s obzirom da nisam mogao 100 postotni hrvatski ratni vojni invalid druge grupe sudjelovati u fajtu, na svoju štetu sam se prihvatio obavještavanja obitelji o njihovim poginulima, jednom riječju užas”, kazao je Zlaja i nastavlja opisivati svoju nimalo laku zadaću.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Prvo što moraš napraviti je identifikacija poginulog, odlazak u mrtvačnice na prepoznavanje i tek nakon toga obavijestiti obitelj. Ponekad i do sedam puta dnevno, da to izdržiš jednostavno se moraš isključiti, ne mogu se ne sjetiti trenutka koji me dotukao. Naime, morao sam obavijestiti ženu u 4. mjesecu trudnoće koja uz to ima i sinčića starog 14 mjeseci o pogiblji njezinog muža, taj trenutak ne mogu zaboraviti dok sam živ. Da nisam prisilo liječnika iz susjednog doma zdravlja da mi pomogne i da ženi nešto prepiše za smirenje, ne znam što bi se dogodilo… To je bila katastrofa, kolega je ušao u frizerski salon u nju jer je radila kao frizerka, izveo ju je van, ufffff… Ja nisam mogao ništa reći jer kad me vidjela samo je pala na koljena jecajući, ne bih više o tome, zaustavlja se.[/box]

vojnik

”Ovogodišnja proslova je apsolutno krivo postavljena”

 Na dane poput ovih, vrlo često nameće se pitanje poznavanja činjenica o Domovinskom ratu među mlađim generacijama.

”Aposlutno stojim iza toga da današnja djeca ne znaju ništa o Domovinskom ratu, a kako mi se čini niti ne žele znati. Današnji odnos prema nama, jednom rječju je užas, gledaju ti samo privilegije i novčanik. Nitko ne zagleda u dušu ili barem što je od nje ostalo, kako su sve to izdržali, trpiš li bolove, samo gledaju f*cking novce, hoće se izjednačavati po pravima s nama, neki koji nisu omirisali barut sada su kao specijalci.”, tvrdi Ivić i za ovogodišnju proslavu tvrdi kako je u potpunosti ispolitizirana.

”Ispolitizilari su je vladajući, a moram reći kako branitelji danas nisu jedinstveni zbog toga što pričuvni sastav izigrava dragovoljce i iskazuju neku ljubomoru spram nas profesionalaca u vezi ‘privilegija’ ”, završava Ivić, zagrebački branitelj koji na tijelu, ali i duši, nosi ožiljke koji će ga podsjećati do zadnjeg daha na cijenu slobode u kojoj danas, toliko uživamo

Komentari

loading...
-->