Djevojčica koju nitko nije htio posvojiti ‘jer je bila prestaro dijete’ sad kao odrasla žena ruši sve predrasude

Foto: Pixsell/Pixabay

Malena Nikoll iz Nove Gradiške napustila je ovaj svijet, ali potaknula vladajuće na pregovore o promjenama u sustavu, kao  i da se konačno čuje druga strana priče. Domska djeca nisu problematična i neodgojena, kao što brojni misle, a sve predrasude ruši Florije Aslani (36) iz Zagreba.

Ova Zagrepčanka, zbog gubitka oca i činjenice da majka nije mogla prehraniti obitelj, s devet godina je završila s bratom u Dječjem selu Lekenik. Iako je izgubila obitelj jednim treptajem oka, iz Lekenika ima samo lijepe uspomene.

“Naučila sam voziti bicikl, role, prvi sam put vidjela more, bili smo i na skijanju i na klizanju. SOS mama je bila dobra i imala sam snažan poriv nazivati ju majkom, ali nisam mogla. Ostala je teta Goga. Sva ostala djeca bila su mi poput braće i sestara. Ne mogu se požaliti, ali… Ipak sam silno htjela klasičnu obitelj s mamom i tatom, pa makar to bili i neki nepoznati ljudi”, rekla je Florije za 24 sata.

No, želja joj se nije ostvarila.

“Bili smo im prestari”, tvrdi i dodaje da je na to utjecala i majka koja je redovito zvala u dom da čuje kako su.

Poučena iskustvom, Florije smatra da bi socijalni radnici trebali znati procijeniti može li se pomoći roditelju. Usporedila je to s plaćanjem udomitelja.

“Kao što plaćaju udomiteljima, možda se u nekim slučajevima može tako pomoći biološkoj obitelji”, kaže Florije.

Kada je došlo vrijeme da ode, shvatila je da je zapravo njezina obitelj u SOS dječjem selu, pa se i nakon odlaska redovito vraćala u Lekenik.

Florije je bila i potpuno samostalna te zarađivala nakon što je postala punoljetna, a onda se dogodila trudnoća i opet je završila u Domu, no ovoga puta u Nazorovoj gdje je provela godinu dana, koliko je to i dopušteno.

Za nju je to bio jedan težak period, ali nije izgubila optimizam. Uvijek se sjeti riječi svoje SOS mame kada joj je teško.

“Moja SOS mama govorila mi je da imam potencijala, ohrabrivala me da marljivo učim, steknem dobre ocjene pa da mogu upisati fakultet kojeg želim i postanem ono što želim. Međutim, meni se nije previše dalo učiti i danas mi je jako žao zbog toga. Kad bih barem dobila novu priliku. Voljela bih upisati psihologiju. Često se sjetim riječi tete Goge i nastojim svojoj djeci isto tako govoriti o važnosti učenja i dobrih ocjena. Nadam se samo da ću do njih doprijeti puno više nego je teta Goga mogla doprijeti do mene”, zaključuje.

Komentari